Nikola Đuričko je u kratkom periodu stekao simpatije američke publike, odigravši ulogu u jednoj od trenutno najgledanijih serija “Stranger Things”, a njegovim talentom je oduševljen i pisac i scenarista Stieven King.
Glumac je osjetio zasićenje u Srbiji i supruga Ljiljana Nešić mu je predložila da se presele u zemlju velikih mogućnosti. Đuričko kaže da je u početku bilo jako teško i da nisu do kraja promislili tu ideju, ali da su nakon tri godine prilično zadovoljni, kako njih dvoje tako i djeca Nikola i Mila.
“Bio je šok, nismo promislili selidbu, nismo znali u potpunosti u šta se upuštamo, kalkulisali smo. Imam agenta u Londonu i dobio sam jednu ulogu u filmu sa Garijem Oldmanom, djeca su vrištala u kući, znali su svi da je meni to od velike važnosti. Jednog petka su me zvali i pitali me da dođem u Englesku na snimanje istog dana, nisam mogao zbog vize da stignem prije utorka i nisu me čekali do tada. Ponovo sam propustio priliku za još jednu ulogu iz istog razloga. Žena mi je predložila da apliciram za vizu za Ameriku, mislio sam da je dobra ideja da probam tamo jer je veće tržište, djeca mogu tamo da se školuju, u Srbiji me ništa više nije uzbuđivalo. Stigli smo u septembru 2019. godine i ubrzo sam dobio poziv za “Stranger Things”. Osam mjeseci se nije snimalo zbog pandemije, rekli su mi da me možda neće ni zvati, ali jesu, bio je to najskuplji odmor ikada. Na kraju je sve dobro ispalo. Djeca na početku nisu bila zadovoljna, ali im je sada super. Živimo u West Hollywood-u”, rekao je Đuričko za “Bertkast” i dodao:
“Na setu su mi rekli da radim kako osjećam, da improvizujem i unio sam se više. Jako je inspirativno bilo to što su me podsticali da budem svoj. Serija hipnotiše i lijep je osjećaj kada te ljudi prepoznaju. Zahvalan sam Stieven King-u na komentaru. Svake sedmice idem na kastinge, uglavnom me vide kao Rusa zlikovca, znam da mi engleski nije maternji, ali mogu da skinem američki akcenat”, rekao je Đuričko, koji se potom u šali požalio na ukućane.
“Htio sam da vježbam s njima scenario, ali nisu željeli da me slušaju, moje fore im nisu smiješne, moja porodica bi trebalo više da mi se posveti. Mjesec dana sam bio sam tokom ljeta, kuhao sam svaki dan za mene i za psa, posjećivao sam prijatelje, ali nisam prao suđe, stvorilo se brdo u sudoperi, pokušao sam da sredim kuću”.
Đuričko se prisjetio djetinjstva.
“Nisam nikada bio kul, uvijek sam bio drugačiji od drugih. Napravio sam ekipu od ljudi sa kojima niko nije htio da se druži. Volio sam da se družim s ljudima koji su na neki način odbačeni, da li zato što oblače očevo odijelo, da li što su debeli i čudni, ali za mene su oni uvijek bili kul ljudi. To su mi i dalje prijatelji”, sa osmjehom je rekao Nikola i nastavio:
“Otac mi je bio pilot, vozio je džambo džet. Mnogo je letio po cijelom svijetu, dolazio je kući crn, uvijek preplanuo od sunca. To je dobra stvar jer smo mi mogli da putujemo s njim. Ipak, ja nisam obišao puno zemalja jer sam htio da sačekam da napunim 18 godina, pa da putujem. Volim svoje roditelje, ali je bilo dosadno putovati s njima. Kada sam porastao, počele su sankcije, rat, poslije sam se posvetio školi i glumi, pa onda zbog obaveza nisam putovao nigdje.
Đuričko je opisao i način života u Srbiji.
“Počeo sam da pijem sa 12 godina, tada sam prvi put probao alkohol. U Srbiji je droga ilegalna, ljudi je ne koriste toliko, više travu, ali nije neka ekspanzija. Prvi put sam se napio od rakije jer je jeftina i dostupna. Pušili smo travu, ali kad odemo van grada. Nisam nikad bio ljubitelj vina jer klinci kod nas piju jeftina vina i onda im ostane sve crno po zubima i nikad nisam htio da izgledam kao oni. Zato sam odlučio da pijem rakiju jer je ima uvijek nečiji deda”.
Nikola je rekao u emisiji da su Srpkinje zaista lijepe.
“Morao si da izgledaš opasno da im se dopadneš, djevojke jesu stvarno lijepe, nemamo raznih nacionalnosti, svi smo bijeli i isti. Mnogo ljudi puše, piju, tuku se, zdrave navike nisu popularne, likovi idu u teretane, ali ne trče”, nasmijao je sve glumac koji je radio i kao voditelj.
“Počeo sam od radio-stanice Beograd, stariji brat je počeo da radi tamo i otišao sam i ja na audiciju. Tada sam imao sedam godina, imao sam dva šoua tokom sedmice. Nismo bili profesionalci, plaćali su nas, pa su nam davali novac na jedan račun i od tih para smo išli na more. Kada se otvorila televizija, radili smo i tamo, i sa 17 godina sam upisao Akademiju i odmah sam upao”.
Glumci su kao djevojčice, žele da ih svi vole
Glumac kaže da nije puno razmišljao o talentu koji posjeduje kao mali, a da je kasnije shvatio da se u Srbiji ne može obogatiti od glume.
“Vidio si mene, ne, veliki sam, ali ne živim na Dedinju ili Senjaku. Tamo žive folk pjevači i fudbaleri, ne možeš se obogatiti od glume, možeš samo biti popularan. Jako sam loš u matematici, ne bih mogao da ustajem u osam ujutru svakog dana da idem na posao, bolje da budem gladan i sretan, jeste ljubav, ali je i način razmišljanja”, objasnio je Đuričko i iskreno dodao:
“Glumci su kao djevojčice, žele da ih svi vole. “Vidite me, lijep sam, angažujte me”, to je dosadan dio posla, ne biraš ti, nego si izabran. Na kraju krajeva, ja u mojoj poziciji sam mogao da biram u Srbiji, sada sam u Americi ponovo početnik”.
Vinona Rajder mi je bila simpatija
Vinona Rajder je bila moja simpatija kada sam bio mali, naravno da sam znao ko je ona, gledao sam njene filmove. Divna je, rekla je da voli da radi sa mnom, Bret Gelman je rekao da sam komičar genije, bilo je lijepo čuti to.