Ljuba Milanović, idejni tvorac čuvene policijske jedinice Poskok i njen operativni šef, u drugom dijelu intervjua za Kurir govori o obračunima kriminalaca devedesetih godina, usponu zemunskog klana i tome ko su zapravo bili najveći žestoki momci tog vremena, zatim o likvidaciji vođe Srpske dobrovoljačke garde, ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, kog označava kao rodonačelnika organizovanog kriminala u Jugoslaviji…
Osvrće se i na ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića i na to kome je on smetao, a komentariše i trenutno djelovanje dva zloglasna kriminalna klana iz Crne Gore – kavačkog i škaljarskog, upozoravajući da su oni zbog novca spremni na sve, te da njihovim potezima zapravo upravlja neko sa strane.
Također, govori i o trenutnom djelovanju stranih službi u Srbiji.
Da li je Državna bezbednost (DB) – posebno u vrijeme Radomira Markovića – činila najteže zločine isključivo po naređenju tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića ili je to radila i na svoju ruku? Otuđeni dio službe je vjerovao da radi nešto časno za svoju državu. Njima su ti zadaci predstavljani potpuno iskrivljeno. I ne, nije sve moralo da ide direktno od Miloševića, već je vjerovatno nešto dolazilo i od ljudi oko njega. Markovićeva greška je što je mnoge stvari odobravao prešutno.
Marković robija u Zabeli zbog ubistva četvorice funkcionera SPO 1999. na Ibarskoj magistrali i pokušaja ubistva lidera SPO Vuka Draškovića u Budvi 2000. godine, kao i zbog umiješanost u otmicu i mučko ubistvo Ivana Stambolića, te zbog likvidacije Ćuruvije. Je li Marković mogao da bude svjedok-saradnik? Zašto on, po vama, nije progovorio? Za samog sebe je jednom rekao da je “čuvar mnogih tajni i nezgodan svjedok”… Sad ću vam ekskluzivno nešto otkriti. Markoviću je Legija posle svega rekao: “Sada ti ideš na zadatak.”. Mislio je – ti si nas slao na zadatke, sad ti ideš na zadatak u Zabelu, tvoj zadatak je da šutiš o svemu… Pa zato i nije mogao da bude zaštićeni svjedok, sve i da mu je nuđeno. Marković, dakle, šuti zbog mogućih posljedica jer zna se šta slijedi ako ne izvrši zadatak. Vjerovatno brine i za bezbjednost svoje porodice. Tako da mene ne čudi njegova šutnja. A, s druge strane, ne znam ni koliko je neko bio zainteresovan da nešto izvuče iz njega, da mu nešto ponudi zauzvrat…
Ko su, po vama, bili najveći kriminalci devedesetih? Na prvom mjestu je Dragoslav Kosmajac. Zatim Rade Ćaldović Ćenta, po svireposti se izdvajao Zoran Uskoković Skole, a po pokvarenosti Bojan Petrović. Onda se iznenada pojavio Voja Amerikanac, koji je mnogima došao glave.
Ima li učešća, tj. potpisa države u likvidaciji kontroverznog Željka Ražnatovića Arkana? Kako biste opisali Arkanovu ulogu devedesetih godina? O Arkanu je maltene sve rečeno. Lično mislim da je Arkan rodonačelnik organizovanog kriminala u Jugoslaviji. Preko njega je prvi put prljav novac stečen kriminalom ušao u državne, legalne tokove… On je bio taj koji je to uradio, svjesno ili nesvjesno. I tad počinje organizovani kriminal. A njegov kraj je vrlo logičan. Kada se donese odluka o ubistvu, tu spasa nema. On je mogao samo da im oteža, ali on im je svojim ponašanjem zapravo olakšao cijelu stvar. Ono što mene i dan-danas kopka jeste to kako nije procurilo da se sprema ta likvidacija, kako on to nije saznao… A za stolom je bilo više faktora kad se o tome odlučivalo.
Dakle, iza ubistva Arkana definitivno stoji država?
Dio države, zaključio je za Kurir.