Tijelo je pronađeno u blizini centralne moskovske klinike, u Ulici maršala Timošenka, baš kao što su na Patrijaršijskoj aleji svojedobno pronašli tramvajem odsječenu glavu Mihaila Aleksandroviča Berlioza: ili je posrijedi nesretan slučaj, ili je sam nečastivi upleo svoje prste. No, s obzirom da je uprava druge po veličini ruske naftne kompanije među prvima digla glas protiv Putinova rata u Ukrajini, teško da u pogibiji prvoga menadžera Lukoila nema đavolskoga sjemena.
Lukoil proizvodi više od dva posto ukupne svjetske sirove nafte i zapošljava više od stotinu hiljada ljudi. Predsjednik i izvršni direktor kompanije Vagit Alekperov jedan je od najbogatijih ljudi u Rusiji. Većina dionica Lukoila u vlasništvu je ovoga Azerbejdžanca i bivšeg radnika na naftnoj platformi u Kaspijskom moru, te njegova zamjenika Leonida Feduna.

Naprasnu smrt direktora Maganova moguće je iščitavati i kao poruku samim gazdama; posrijedi su ruska posla. Putin i FSB svakako nisu zaboravili da je cijeli upravni odbor Lukoila u martu, netom po otpočinjanju agresije, u izjavi dioničarima i kupcima pozvao na što skoriji prekid oružanog sukoba, založivši se za rješavanje problema kroz pregovore i diplomaciju.
Vagit Alekperov je i odstupio ovoga ljeta s funkcije predsjednika Lukoila, nakon što su mu izrečene sankcije u Velikoj Britaniji. Njegov Lukoil je bio prva ruska tvrtka koja je u novijoj povijesti kupila američku; u novembru 2000. postali su vlasnici više od 1300 benzinskih postaja u SAD-u, tvrtke Getty Petroleum Marketing. U rijetkim javnim istupima nakon početka ukrajinskoga rata Alekperov je prestanak novih ulaganja najvećih međunarodnih naftnih kompanija u Rusiju više puta nazivao “velikim udarcem” razvoju tamošnjeg naftnog sektora.
Ruski energetski sektor motor je ruske države i tamošnje ekonomije: raspolaže s čak četvrtinom svjetskih rezervi plina i više od 5 posto količina sirove nafte. Najveće ruske energetske tvrtke formirane su u ‘pretvorbi‘ ranih devedesetih, kad su prirodne rezerve ruskih energenata za eksploataciju harno podijeljene zaslužnim i vlastima bliskim ljudima, čime su, kao i kod nas, mnogi dojučerašnji gologuzani postali ‘oligarsi‘.
Najveća ruska naftna kompanija danas je ipak u državnim rukama. Rosnjeft je osnovan 1993. godine i imao je itekakve koristi od pune potpore Kremlja, jer je zgrabio imovinu konkurenata kako bi postao najveći proizvođač u čijim je rukama 40 posto ruske proizvodnje. Lukoil je osnovan od tri ranije državne tvrtke 1991. godine: njegov vlasnik Alekperov je, kakve li koruptivne slučajnosti, u tom trenutku bio zamjenik ministra. Gazprom je privatiziran 1992. i vodeći je na globalnome tržištu plina, s proizvodnjom većom od 540 milijardi kubičnih metara godišnje. Gazprom proizvede više plina nego BP, Shell, Chevron, ExxonMobil i Saudi Aramco zajedno.
Ako je Rusija dobitnik aktuelne krize na tržištu energenata, a često se hvale ovogodišnjim rekordnim zaradama, zbog čega im vlasnici vodećih energetskih kompanija toliko rogobore protiv rata, a dobro znaju da je to jako opasno, jer im direktori neoprezno padaju s bolničkih prozora? Zato što možda neki od njih sad i ubiru vrtoglave kratkoročne profite zbog velikoga ratnoga porasta cijena energije, no na dugi rok ruske kompanije itekako gube nešto puno nasušnije: kako strane investicije, tako i povjerenje širom svijeta.
Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne energetske agencije (IEA), upravo je izjavio ove sedmice u Norveškoj da Rusija nipošto ne pobjeđuje u energetskom ratu i da je to vrlo kratkovidan pogled na situaciju. Brojni su slučajevi tamošnje propasti iznimno bitnih razvojnih projekata zbog povlačenja inozemnih investitora i strateških partnera: ruski planovi povećane proizvodnje ukapljenog plina vraćeni su zbog toga, primjerice, na sam početak. Turski energetski stručnjak tvrdi da samo laici mogu nasjesti na kremaljsku propagandu i zabludu trenutno većih prihoda koje ostvaruju od energenata: bez držanja razvojno-tehnološkog koraka s konkurencijom širom svijeta, pozicija će im se na globalnome tržištu uskoro topiti kao snijeg na suncu, piše Slobodna Dalmacija.