Nažalost, širom svijeta postoje mnoge bolesti koje svakodnevno pogađaju milione ljudi. Iako se stopa smrtnosti od većine najsmrtonosnijih bolesti tokom godina smanjivala zahvaljujući napretku medicine i javnog zdravstva, još uvijek ima mnogo onih koji se javljaju u velikim razmjerima.
Ustvari, stopa smrtnosti od jedne od najsmrtonosnijih bolesti na svijetu je skoro 100 posto – nešto što se danas više ne događa. Prvi put otkrivena 1950-ih među pripadnicima takozvanog plemena Fore u visoravnima Papue Nove Gvineje, bolest kuru uzrokovana je infektivnim proteinom (prionom) koji se nalazi u kontaminiranom ljudskom moždanom tkivu.
Prioni su posebni proteini koji se prirodno javljaju u ćelijama nervnog sistema (naročito mozga i kičmene moždine) i imunog sistema (limfni čvorovi i slezena). Malformirani prioni (PrPSc) imaju posebno svojstvo: mogu pretvoriti normalne prione (PrPC) u prione koji uzrokuju bolesti i na taj način oštetiti moždano tkivo.
Prema Medline Plus, “kuru je pronađen kod ljudi iz Nove Gvineje koji su prakticirali oblik hanibalizma u kojem su jeli mozgove mrtvih ljudi kao dio pogrebnog rituala”. Bolest je dostigla vrhunac 1950-ih, kada je stopa smrtnosti u pogođenim selima porasla na čak 35 na 1.000 stanovnika. Utvrđeno je da su djeca i žene više pogođeni nego muškarci – što može biti zbog toga što žene i djeca jedu mozak plemena. Muškarci su jeli meso mišića.
Period inkubacije bolesti je veoma dug i može trajati od nekoliko godina do decenija. Obično je to između 10 i 13 godina, ali su slučajevi s periodom inkubacije od 50 godina ili čak duže prijavljeni u prošlosti. Ali kada se pojave simptomi, oboljela osoba obično preživi samo jednu do dvije godine prije nego što tragično umre. Bolest se manifestira plakovima u malom mozgu, koji kontroliraju koordinaciju i fino podešavanje sekvenci pokreta.
Riječ kuru dolazi iz lokalnog jezika i znači “mišićni tremor”, što je ujedno i jedan od najčešćih simptoma. Takođe uključuje bol u rukama i nogama, otežano hodanje, glavobolje, paralizu i otežano gutanje.
Dok je praksa jedenja mozga prestala 1960-ih, slučajevi kurua nastavili su se javljati mnogo godina nakon toga. Od 2010. godine nije zabilježen nijedan smrtni slučaj, a oskudne su informacije o tome ko je posljednja osoba umrla od toga. Neki izvori kažu da je to bilo 2005, dok drugi tvrde da je to bilo 2009. godine.
Danas bolest gotovo da i ne postoji.