Tadić kaže da prema podacima Centra za transplantacijsku medicinu u 2021. godini urađena je jedna kadaverična transplantacija jetre, dvije bubrega i dvije rožnice.
“Tokom 2021. godine dobili smo dva pristanka porodice za darivanje organa i tkiva i jedan donor je realiziran, dok drugi nije zbog medicinskih kontraindikacija. Tokom 2022. nažalost nije urađena niti jedna kadaverična transplantacija bubrega. Utvrđeno je šest moždanih smrti, obavljeno šest razgovora sa porodicama, ali nije dobijen niti jedan pristanak za darivanje organa i tkiva. Kada govorimo o transplantacijama sa živih darivatelja, u 2021. urađeno je osam transplantacija bubrega, u 2022. sedam, a u prva tri mjeseca tekuće godine urađene su tri transplantacije. Rezultati nisu zadovoljavajući.”
Gluhović ističe da su po tom pitanju osvještene osobe koje su dobro edukovane.
“Donorska mreža radi edukaciju već posljednjih 20 godina. Imamo dosta dobre rezultate, vodili smo veliki broj tribina. Međutim, Donorska mreža je nevladina, neprofitna organizacija i mi se ovih 20 godina konstantno borimo sa finansijskim sredstvima za ove projekte koje dobijamo sporadično, ali ta finanijska sredstva i naš kapacitet nije toliki da bi mogli da stignemo do onoliko broja stanovnika BiH koliko bi to bilo potrebno. Potrebno je da ovo bude državni projekat.”
Tadić pojašnjava da donorska kartica olakšava pristup obitelji i razgovor.
“Predstavlja pozitivan stav pojedinca spram doniranja organa i tkiva. Nije prepoznata u zakonu, te je prema Zakonu dozvoljeno uzimati organe i tkiva od umrle osobe samo nakon uspostavljanja registra nedarivatelja, odnosno osoba koje su se za života izjasnile da ne žele donirati organe i tkiva. Registar je uspostavljan 2018. U skladu sa zakonom dozvoljeno je uzimati organe i tkiva od umrle osobe ali samo uz pisani pristanak bračnog, izvanbračnog partnera, roditelja, punoljetnog brata ili sestre i punoljetnog djeteta.”
Gluhović naglašava da nam je potrebno oko 10 donora na milion stanovnika da bi bili kandidat i da bi ušli u Eurotransplant.
“To bi puno značilo, ali moraju da se zadovolje određeni uslovi. Za BiH je to otprilike 37 donora godišnje. Naši parlamentarci pokazuju veliki stepen nepoznavanja i pojmova i uopšte informacija. Liste čekanja sve su duže.”
Tadić navodi da je Zakon na strani pacijenta.
“Oblast transplantacijske medicine je u cjelosti zakonski regulisana. Ali primjena zakona je ono gdje nailazimo na probleme. Najslabija karika u tom lancu je donorski program, program prikupljanja organa od osoba kojima je potvrđena moždana smrt.”
Na pitanje zašto u našoj državi prijatelj prijatelju ne može donirati organ, Gluhović odgovara: “Zato što čeka dopunu zakona. Postoji inicijativa, ali zbog određenih zakonskih kašnjenja i prepreka nije se usvojila izmjena zakona.”
Tadić naglašava da je nedostatak organa prepoznat na globalnom nivou i da u većini zemalja predstavlja nacionalni javno-zdravstveni problem.