Kažu da na sebe i ne gledaju. Jedu kada stignu, a spavaju tek onoliko koliko je potrebno da mogu normalno obavljati svoje zadatke. Ujedinjeni u misiji spašavanja, sva 104 spasitelja iz Bosne i Hercegovine, ovih dana ponos su cijele zemlje. Ovo je priča o njima.
Ekipa Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske spasila je desetogodišnju djevojčicu koja je šest dana bila ispod ruševina. Željko Janković bio je do tima, priča nam kako ih je dozivala upomoć.
“Ta djevojčica je nama svjesno govorila da je žedna, da su joj slobodne ruke i noge, da je iza nekog ormara sklupčana, sve nam je opisivala gdje se nalazi. Kada smo kopali rupu prema njoj, ona je pala sa drugog sprata a našli smo je među temeljima. Kroz zemlju smo kopali rukama, ašovčićima kratkim da dođemo do nje. Kada smo joj prišli na drugi otvor smo čuli kako nam govori da nas sada čuje, da smo blizu. Neopisivo je bilo. Ne znam kako da vam opišem taj odjećaj”, priča za BHRT član Spasilačkog tima Republike Srpske Janković.
Upravo zahvaljujući njima nakon 150 sati djevojčica je ugledala svjetlo dana.
“Velika radost je bila među nama kada smo je izvukli. Svako je htio da je dotakne. Onako na nosilima je prolazila, bila je svjesna, gledala je u nas. Neopisiv osjećaj. To je razlog zbog čega smo došli. Leševe svi mogu iznijeti, došli smo da spasimo bar jedan život”, dodaje Janković.
Drugi tim u gradu Hataj nije imao sreće. Za njih težak dan.
“Tokom jučerašnjeg dana i noći, a evo i u ranim jutarnjim satima kada smo dobili smjenu, na terenu pronašli smo pet mrtvih osoba, od toga je bilo troje djece. Jedna jako potresna scena koja nas je pogodila sve jutros ovdje, oprostite mi, bio je pronalazak majke i dvoje djece zagrljenih u jednoj sobi. To je jako teško bilo za gledati”, govori Sabahudin Spahović iz Jedinica za traganje i spašavanje FUCZ.
Sve je ovo posao, kažu momci, ali dodaju, najteže je kada nađu leševe djece. Ali ohrabri ih kada čuju da su barem kolege imale sreće da nađu preživjele.
“Vjerujete da radimo kao jedno. Nema uopšte razlike, svi mi znamo koja nam je misija i koji su nam zadaci ovdje. I momci i djevojke iz GSS-a rade bez ikakvih problema po naredbama i prema uputstvima koje im daju kolege, vođe timova, iz FUCZ”, priča za BHRT Spahović.
Nade da se nađu preživjeli sve je manje. Zato je donesena odluka da se više ne kopa ručno, već da mašine kopaju kako bi došli do tijela i što prije ih izvukli.
“Mala vjerovatnoća da je neko preživio poslije ovoliko vremena bez vode i bez svega, sada mašine sklanjaju veći dio, a kada dođu do leševa, onda mi priđemo i oslobodimo ih da bi ih ubacili u vreće i nosili. Sad je kamion odvezao tri leša a traži se još jedan leš, jednog djeteta, to je porodica koja je stradala. Ovamo desno, tražili smo jučer čovjeka, međutim bila je samo ruka, shvatili smo da je tijelo ranije odneseno, a da je ta ruka samo bila ostala”, navodi Željko Janković, član Spasilačkog tima RS.
U potrazi je i pas Atos, koji je dio tima Gorske službe spašavanja Fedracije BiH. Locirao je tri osobe pod ruševinama. Inače, BiH spada u zemlje koje su poslale najveći broj spasilaca u ovu misiju. Osim entitetskih civilnih zaštita te, gorskih službi spašavanja, tu su i pripadnici Oružanih snaga BiH. I sami se suočavaju s mnogim problemima, ali ih ništa ne sprečava u obavljanju svog posla.