Drugi, poput francuskog Artea i španjolskog El Periodica, njegove su nastupe opisali kao “katarzične, transverzalne i unikatne”, a umjetnika nazvali „ikonom slobode“. Treći njegove koncerte opisuju kao “potpuni sufi trans”, koji oslobađa potisnute emocije te “izaziva suze na koncertima, kao i neke nadnaravne energije koje se pretaču od osobe do osobe i zajedno čine val ushićenosti, ljubavi i katarze“. Neki drugi, pak, primjećuju kako “dualnost kojom ovaj nesvakidašnji umjetnik zrači” Božu Vreću čini “jednim od najznačajnijih interpretatora modernog karasevdaha koji žanrovski zalazi i u sfere jazza, bluesa, spiritualnog i polifonog”.
Taj će umjetnik, dakle, 13. marta, nastupiti u zagrebačkom Lisinskom. No artistički i emotivni vrhunci koje dostiže taj 40-godišnji umjetnik kozmosa i građanin svijeta imali su visoku osobnu cijenu. B
Božo Vrećo rođen je 1983. godine u Foči. Sudbina mu je dodijelila usud rata i drugosti istodobno – s majkom i sestrama preživio je ratne nesreće, patnju i smrt, a utjelovljujući muškarca i ženu, samo je naizgled mogao birati: pod pritiskom sredine, mogao je ili propasti, ili se izdignuti. Na fascinantan način, Boži je uspjelo ovo drugo. Kako, što ga je izvuklo, kako druguje s muzikom i ljudima, te kako živi u okrilju božanskog, ispričao je u nesvakidašnjem, ali svježem i iscjeljujućem intervjuu za Lupigu, koji može podsjetiti na autentičnost kakvu su opisivali ponajveći pjesnici kozmičkoga i astralnog, od Amerikanca Walta Whitmana do Bosanca Nikole Šopa.
Kako ste prihvatili to što ste drugačiji od većine? Većina ljudi nastoji suspregnuti vlastite razlike, i isticati se što manje; naročito to vrijedi na Balkanu, gdje je strah jači nego na Zapadu. Vi ste krenuli suprotnim putem, u najtežim uvjetima, na najtežim mjestima, i izdržali, te vlastitu različitost pretvorili u vrijednost kojoj se svi dive. Gdje ste našli snagu, i kako ste je uspjeli održati?
“Bog je Ljubav i sve može. To bih vam ponovio kao mantru, hiljadu puta, dok ne postanete svjesni koliko je to snažno i svemoguće. Da nije bilo Boga koji je Ljubav u meni i oko mene, i nada mnom i u svakom mom koraku, snu, predosjećanju, uzdahu, strepnji, odvažnosti, nepokolebljivosti, bio bih prazna hartija bez ijednog slova. Ali njegova volja je bila spasiti me, podići me, utješiti me i ohrabriti me da mogu, hoću i umijem. Kad je Bog Ljubav uzeo moj život u svoje ruke, tada sam i postao nedodirljiv na ljudske uvrede, otrovne strijele koje su se zaricale u moje tijelo al’ ga nisu učinile slabim i nemoćnim; naprotiv, postao sam imun na otrov zala i moje dobro je postajalo time jače, zasljepljujuće i odvažnije da promijeni tok i mog života i živote hiljada drugih koji mi pišu o tome, svjedoče tome i bivaju djelom toga nadnaravnog u nama. Kada čovjek nadvlada strah od ljudi, u njemu ostaje samo Božansko sjeme, a tada sve već ima puno dublji smisao.
Pa čak i breme dualnosti, otvorene javne dualnosti je Njegov savršen plan koji zaista govori da svo kamenje bačeno na mene stvara popločan put drugima i ne skrnavi me niti remeti moj fokus prema istinskom zbog kojeg sam tu, nego ih poziva da prihvate sebe, prepoznaju iskonskog sebe i zagrle svoju jakost nadvladavši ego i slabosti. Time je i moja žrtva podvig, a moja misija dobro djelo učinjeno u ime Boga Ljubavi…”, kazao je Vrećo u intervjuu za lupiga.com.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.