“Već nekoliko jutara viđam jednu ženu, starija, nosi maramu, sa momkom za kojeg sam pretpostavljala da joj je sin. Mladić je osoba sa poteškoćama u razvoju, odnosno posebnim potrebama. Viđam ih ujutro na klupi kod Turske česme, na Kamberovića polju. Htjela sam jedno jutro da im priđem i da saznam nešto više o njima, jer mi je proteklih dana djelovalo da su prenoćili tu, napolju, na ovoj hladnoći, ali kad sam išla na posao oni su spavali zamotani u nekoliko deka, sjedeći na klupi, jedno pored drugog”, piše jedna sugrađanka za Zenicablog.
Kaže da joj je ta scena bila toliko šokantna, te da nije htjela prilaziti da ih ne bi probudila, pretpostavljajući da će ih prilazak nepoznate osobe uplašiti.
“Razmišljala sam kako im ja ne mogu pomoći više od toga da im kupim nešto da jedu, dam nešto novca, ali pomislila sam da ako bi ljudi saznali za njih i njihovu situaciju, možda bi se javio neko ko im može više pomoći”.
Jučer ih je ova sugrađanka, prema onome što je kazala, opet susrela i porazgovarala sa njima.
Njeno ime je Z. M. (Puni podaci poznati redakciji). Iz Zenice je, ali je živjela u Sarajevu sa dva sina, jedan je radio i zarađivao dovoljno da su mogli plaćati kiriju 13-14 godina unazad. Drugi sin je osoba sa poteškoćama u razvoju. Zbog iznenadne smrti sina koji je radio, bili su primorani napustiti stan u kojem su živjeli i vratili su se u Zenicu. Kaže da se obraćala za pomoć, međutim, osim 400 KM pomoći koju dobija za sina sa poteškoćama, nema pravo na išta više, što joj ne može osigurati bilo kakav smještaj. Novac koji dobije nije dovoljan da bi obezbijedila mjesto za život i, kako kaže, već dva mjeseca žive na klupi i drugim lokacijama na Kamberovića polju.
“Javljam Vam se kako biste ovu priču podijelili i vi i sugrađani, da bi došla do svijesti nadležnih da im se nađe barem privremeno utočište tokom zime, sa nadom da će se neko javiti i pomoći im, kaže drugi sugrađanin koji je poslao fotografije jutrošnjeg kišnog jutra i “nastambe” koja “štiti” Z. i njenog sina. .
Prepoznala sam ih da tokom dana ih možete vidjeti u obližnjem Shopping centru, gdje uđu dok radi da se ogriju i sklone od kiše tokom dana. Nažalost, noći provode na otvorenom, sada po kiši i snijegu”, kaže druga sugrađanka.
Kontaktirali smo socijalno, policiju, Ured Gradonačelnika, svi kažu da to nije njihova nadležnost.
“Nisu ljudi vanzemaljci, ima li da ko brine o njima. Možda ako objavite ovu sramotu Grada i institucija, ako ovim zainteresujete druge medije i ovo postane priča o kojoj se govori u BiH, neko ponudi i neko sistemsko rješenje. Šta je sa svim onima kojima iznenada umre hranitelj i ostanu bez igdje ičega. Ova žena spava na minusima sa djetetom 100-postotnim invalidom i ovo je strašno da niko nije nadležan”, poruka koju su prenijele kolege sa Zenicabloga.