Naprimjer cijene. Cijena roba. Cijena valuta. Cijena rada. Samo ovo izrečeno je dovoljno da zaključimo da se o nečemu radi što se mijenja. Promjena je uvijek naviše i naniže. Rijetko je moguće sve držati pod kontrolom.
Trenutno najveći problem koji imamo je inflacija. Lijek je monetarno sidro. Po definici radi se o promjeni ponude i tražnje. Karl Marks je davno definisao ovu pojavu. Rekao je da naspram ponude roba imamo ponudu novca ili “naspram brda roba stoji brdo novca”. Kasnije su se razvile tzv.monetarne teorije. Vrhunac je bio kod Miltona Fridmana. Sve u svemu kod nas je fiksni tečaj. Promjene novčane mase dolaze preko rezervnih valuta. Šta to znači kako bi “svako” mogao razumjeti. To znači da ekspanzivna monetarna politika iz euro zone preko eura vrši upumpavanje novca. Naspram takvog novca ne postoji tražnja. Rekli bi da je ” pipa kod nekoga drugog”. Rješenje nije kod nas. Val jeftinog novca je obezvrijedio štednju. Ko je na udaru? Upravo oni nosioci dohotka koji štede. Rješenje je u investicijama. Kojim? Privatnim i javnim.
Pravilo je da se štednja pretvara u investicije koje donose prinos koji je veći od kamatnih stopa. U protivnom “novac bježi” pretvara se u druge oblike imovine koje ne donose prinos i povećanje poslovne aktivnosti. U BiH ne postoji monetarno-kreditna politika. Više to slabo ko spominje. U stvari radi se o “epp” pristupu. Centralna banka BiH, agencije za bankarstvo, osiguranje depozita su “depoi” svega što je statično. Ne proizvode kretanja. Vlast to ne shvata. U stvari ne znaju niti su se ikada bavili ovim problemom. Koliko znam akademska zajednica se bavi ovim problemima. Više teoreski, a manje praktično. U stvari koga praksa interesuje. Banke slabo. Zaposlene nikako. Vlast kada im zatreba. Narod na izborima. Sve u svemu sidro mu dođe dobro. Na strani ponude roba nema velikih promjena. Gep (manjak) roba se ” puni” uvozom. Zato cijene “divljaju”. Sve je puta dva. Statistika to ne registruje. Politika dohotka, plate i penzije, su zakovane. U prosjeku 10%. Zašto? Ima li odgovor. Naravno da ima. Da podsjetim vlast se hvalila “neutralnosti poreza”. Sada to niko ne spominje. Radi se o “frizeraju nekakvih stopa +,-, 1 do 2%. To je isto kada umjesto gibanja tijela pomjerate veliki nožni prst. U stvari ništa. Zato je ono povećanje najniže plate od 9 koma nešto %. Još gore je ono 11,1% kod onih koji su “strpani” u budžete i fondove. Plate zaposlenih u javnom sektoru plus penzioneri.
Martin Tais ekspert za kvalitet zraka, bi rekao “pretis lonac iznad 300 metara nadmorske visine u gradu Sarajevu”. Spas je vjetar ili promaja. Sidro dohodaka je dodatni porez. Upravo je to na sceni. “Svi se guše”. Izlaz je da se po čisti zrak ide na planine. Za dohocima moramo izvan države. Vlast se drži dobro sidra. Poneki ” preletač” se ohrabri da promijeni stranku ili da sam sebi osnuje svoju stranku. Zato imamo ovo što imamo. Prava mjera je ono što ne vara. To je koliki DBP imamo u odnosu zemlje EU. Tu smo zakovani sidrom od oko 30%. Sidro stagnacije i niskih stopa rasta, malih plata i penzija, propalog zdravstva i školstva. Čvrsto smo prikovani za dno. Za sve možemo zahvaliti našim sidrašima. Obenđijali su nas strahom, nepovjerenjem. Nude nam parade i opremanje oružjem policijskih struktura. O investicijama slušamo samo bajke. Sidro.