NASIN ROVER Perservans koji je u septembu 2021. godine progutao pješčani oblak visine oko 120 metara je uspio tom prilikom da dokumentuje zvuk oluje poznate i pod imenom “Đavolja prašina”. U narednim mjesecima naučnici su se posvetili proučavanju ovog snimka kako bi otkrili na koji način ove pojave utiču na pomjeranje prašine na Marsu.
“Zapravo na njemu možemo da čujemo kako čestice utiču na rover,” rekla je autor studije Naomi Mardok sa Nacionalnog instituta za aeronautiku i svemir sa Univerziteta u Tuluzu u Francuskoj. Što je naučnicima pružilo idealnu priliku da izbroje koliko se čestica nalazilo u samom vrtlogu.
Prašina je sveprisutna kako na površini Marsa, tako i u njenom vazduhu. Međutim, na njeno kretanje utiču i vrijeme i klima, zbog čega je često u fokusu proučavanja prilikom pravljenja modela vremenskih uslova koji vladaju na ovoj planeti – kako bi jednog dana kada se na njegovoj površini naselimo znali šta nas čeka.
Ono što su do sada istraživači uspjeli da otkriju je da Đavolja prašina nastaje u uslovima kada se topli vazduh blizu površine podigne i zarotira. Ali nakon događaja iz septembra 2021. godine, oni su prikupili snimke na osnovu kojih su uspeli da analiziraju njene karakteristike poput temperature, prašine, vlažnosti i vjetra.
Kombinacijom podataka koje su zabilježili MEDA instrumenti, navigacione kamere i SuperCam mikrofon na roveru, Mardok i njen tim su otkrili da je oluja bila široka 25 i oko 120 metara visoka. Dok se njena brzina kretala u rasponu od oko 20 do 40 km/h i udarala u rover na tri različita načina – otkriće koje je posebno iznenadilo naučnike.
“Danas još uvijek ne razumemo tačno kako se prašina diže sa površine Marsa, ali ovo je ključni dio koji će nam pomoći kod pravljenja modela za Đavolju prašinu, ali i običnih oluja”, rekla je i zaključila Mardokova, kako njihova studija potvrđuje da je uz pomoć mikrofona moguće ispitati proces podizanja prašine i odrediti uslove pod kojima se fenomen dešava.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.