Retrovizor

Nekada su bili ponos Jugoslavije: 3 proizvoda koja su osvojila i zapadna tržišta

U vrijeme kada su građani nekadašnje Jugoslavije često više vjerovali proizvodima iz Njemačke, Amerike ili Japana, tri domaća brenda uspjela su da osvoje i zahtjevna zapadna tržišta.

Zastava Jugoslavije
FOTO: ILUSTRACIJA/S.PAŠALIĆ/RINGIER

Njihovi proizvodi postali su poznati širom Evrope, a oznaka „Made in Yugoslavia“ bila je garancija kvaliteta.

Elan, Gorenje i Vegeta pokazali su da se i iz socijalističke Jugoslavije mogu plasirati proizvodi koje će rado kupovati Nijemci, Austrijanci, Francuzi i drugi evropski potrošači.

Iza uspjeha ovih brendova kriju se zanimljive priče – od skija koje su se proslavile na olimpijskim takmičenjima do začina koji je postao nezaobilazan u mnogim kuhinjama, piše Index.

Elan: Proizvod koji je stigao do svjetskog vrha

Priča o Elanu počinje s Rudijem Finžgarom, koji je još kao petnaestogodišnjak učestvovao na takmičenju u skijaškim skokovima koristeći skije koje je sam napravio.

Tokom Drugog svjetskog rata prešao je u partizane, za koje je izrađivao skije, a nakon rata osnovao je fabriku u Begunjama. Ona je 1952. godine dobila ime Elan.

Pravi međunarodni proboj dogodio se kada je kompanija odlučila da podrži mladog švedskog skijaša Ingemara Stenmarka.

Ulaganje u tada nedovoljno poznatog sportistu nije bilo lako opravdati pred radničkim savjetom, ali se odluka pokazala kao pun pogodak.

Stenmark je postao jedan od najvećih skijaša svih vremena, a na Elanovim skijama ostvario je čak 68 pobjeda u Svjetskom kupu, osvojio dva olimpijska i tri svjetska zlata.

Gorenje: Kako je domaći brend osvojio Nijemce

Dok je Elan svjetsku slavu gradio uz pomoć sporta, Gorenje je krenulo drugim putem.

Kompanija osnovana 1950. godine u Velenju počela je kao proizvođač poljoprivredne opreme, a zatim se okrenula kućanskim aparatima.

Prvi veliki korak na zapadnom tržištu napravljen je 1961. godine, kada je u Zapadnu Njemačku izvezeno oko 200 štednjaka putem poznate kataloške kompanije Neckermann.

Nijemci su prepoznali kvalitet, pa je već 1965. godine počeo izvoz većih količina.

Gorenje je 1971. osnovalo vlastitu trgovačku kompaniju u Minhenu, koja je već prve godine ostvarila promet od oko 20 miliona njemačkih maraka.

Posebno zanimljiv potez uslijedio je 1978. godine, kada je Gorenje kupilo njemačkog proizvođača radio i televizijskih uređaja Körting.

Za kompaniju iz socijalističke zemlje to je bio izuzetno neobičan poslovni potez.

Vegeta: Tajna uspjeha koja traje decenijama

Treća priča počinje 1959. godine, kada je hemičarka Zlata Bartl razvila Vegetu, proizvod koji će joj donijeti nadimak „teta Vegeta“.

U Podravki su brzo shvatili da kvalitetan proizvod nije dovoljan ako kupci ne znaju kako da ga koriste.

Zato su već 1962. godine počeli da istražuju prehrambene navike potrošača, organizuju demonstracije kuvanja i objavljuju knjižice s receptima.

Prepoznatljivo plavo pakovanje s likom kuvara dodatno je pomoglo da Vegeta postane poznata.

Izvoz je počeo 1967. godine, najprije u Mađarsku i Sovjetski Savez, a od 1971. proizvod je stizao i u Austriju, Švedsku, Njemačku i Čehoslovačku.

Na njemačkom tržištu Vegeta se u početku prodavala uglavnom u prodavnicama koje su držali doseljenici iz Jugoslavije i Turske. Međutim, od 1981. godine postala je široko dostupna u njemačkim trgovinama.

Veliku ulogu u popularizaciji imala je i televizijska emisija „Male tajne velikih majstora kuhinje“, u kojoj je Stevo Karapandža pripremao jela začinjena Vegetom, dok su emisiju vodili Oliver Mlakar ili Ivo Serdar.

Vegeta je nastavila da gradi međunarodni ugled i decenijama nakon raspada Jugoslavije, a 2025. godine dobila je i njemačko priznanje Top Marke.