Obnova nije bila zamišljena kao izgradnja novog objekta na mjestu nekadašnje džamije, već kao nastojanje da se sačuva njen historijski izgled.
Nijaz Lipovača, nekadašnji predsjednik Građevinskog odbora, kaže da je želja za obnovom stare džamije među ljudima vezanim za Ripač postojala dugo, ali je konkretna inicijativa pokrenuta oko 2020. godine, kada je o tome počeo razgovarati s imamom džemata Mehmed-ef. Beganovićem.
– Nas je uvijek nekako kopkalo zašto se ta džamija ne obnovi, jer je zaista bilo ružno vidjeti te zidine, tu našu devastiranu džamiju – prisjeća se Lipovača, čiji roditelji i preci vode porijeklo s otoka.
Prvi koraci bili su usmjereni na prikupljanje dokumentacije i istraživanje nekadašnjeg izgleda objekta. U tome su, navodi Lipovača, pomogli Arhiv, Gradska uprava Bihaća, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, inženjeri i stariji mještani koji su pamtili džamiju prije njenog uništenja.
– Mi ne pravimo novu džamiju. Željeli smo vratiti njen nekadašnji izgled i sjaj, da sve bude urađeno prema zapisima i starim fotografijama – ističe Lipovača.
Imam Mehmed-ef. Beganović navodi da je džamija izgrađena od bihacita i drugog kamena iz ovog područja, a da je drvena munara izlazila iz krova. Fotografija iz 1891. godine bila je važan oslonac za rekonstrukciju tog arhitektonskog detalja.
– Uspjeli smo je sačuvati možda najviše zahvaljujući fotografiji koju je jedan Austrijanac napravio 1891. godine, tako da smo imali sliku kako je izgledala – kazao je Beganović.
Stara otočka džamija zapaljena je 1942. godine, nakon čega su njeni ostaci postepeno propadali. Prema Beganovićevim riječima, o njenom uništenju i okolnostima pod kojima je zapaljena sačuvana su i svjedočenja koja je u svojim istraživanjima zabilježio profesor Suad Mahmutović.
– Od tada, pa sve do 2020. godine, ono što je ostalo od džamije samo se urušavalo. Došlo je vrijeme da naša generacija obnovi tu džamiju – rekao je Beganović.
Nakon čišćenja terena i sagledavanja stanja ostataka zidova i temelja, pristupilo se građevinskim radovima. Obnova je zahtijevala posebnu pažnju kako bi se sačuvao tradicionalni karakter objekta. Vanjski zidovi izvedeni su od kamena, unutrašnji dio od siporeksa uz toplotnu i zvučnu izolaciju, dok je drvena munara rekonstruirana prema historijskim predlošcima. Krov je pokriven šindrom, koja je cijepana i dva puta premazivana lanenim uljem.
Lipovača ističe da je prikupljanje dokumentacije bilo dugotrajan posao, ali i neophodan uslov da se izbjegne proizvoljna rekonstrukcija.
– Valjalo je skupiti i obraditi svu dokumentaciju i građu da bismo rekonstruirali džamiju u njenom autentičnom izgledu. To je iziskivalo dosta vremena i truda – kazao je.
Prema njegovoj procjeni, ukupna vrijednost obnove, uključujući novac, materijal i rad, premašila je pola miliona konvertibilnih maraka. U realizaciji su učestvovali mještani, vakifi, privrednici i ljudi iz dijaspore, a dio sredstava ostavljen je za održavanje objekta.
Otvorenjem 25. jula 2026. godine završena je višegodišnja obnova, ali je, kako ističu njeni pokretači, time započela nova faza života džamije. Ona neće biti samo podsjetnik na prošlost i arhitektonsko naslijeđe Ripča, nego i prostor za obavljanje vjerskih aktivnosti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.