Rad pod naslovom “Doomsday: Friday, 13 November, A.D. 2026” objavljen je u časopisu Science 4. novembra 1960. godine. Potpisali su ga Heinz von Foerster, Patricia M. Mora i Lawrence W. Amiot s odsjeka za elektrotehniku Univerziteta Illinois u Urbani. Već u podnaslovu su naveli da će tog dana ljudska populacija težiti beskonačnosti ako nastavi rasti kao u posljednja dva milenija.
Ljudi kao “koalicija”
Autori su pošli od pretpostavke da se ljudi razlikuju od ostalih bioloških vrsta. Kod životinja veći broj jedinki znači veću borbu za hranu i prostor. Ljudi, međutim, komuniciraju i udružuju se, pa po logici autora veći broj ljudi donosi bolju tehnologiju i bolje uslove života. Zato bi populacija rasla brže od eksponencijalnog rasta.
Tu hipotezu su provjerili na 24 procjene svjetske populacije, od nulte godine do 1958., što obuhvata stotinjak generacija. Formula je pratila podatke s prosječnim odstupanjem od oko sedam posto. Kao “Sudnji dan” izračunata je 2026,87. godina, uz moguću grešku od pet i po godina, što otprilike odgovara 13. novembru 2026.
U radu su se i našalili da bi Karlo Veliki s ovom formulom mogao predvidjeti kraj s tačnošću od 300 godina, Elizabeta I od 110, a Napoleon od 30 godina. Oni su grešku sveli na desetak godina.
“Zgnječeni na smrt”
Najpoznatija rečenica rada kaže da čukununuci tadašnje generacije neće umrijeti od gladi, nego će “biti zgnječeni na smrt”.
Autori ipak nisu tvrdili da je kraj neizbježan. Predložili su mehanizam koji su, po uzoru na termostat, nazvali “peoplo-stat”, a koji bi broj ljudi držao na stalnom nivou. Kako niko ne želi skratiti životni vijek, to bi prema njihovom računu značilo prepoloviti natalitet, odnosno svesti prosječnu porodicu na nešto više od dvoje djece. Od prijedloga koji su se tada spominjali naveli su visoko oporezivanje porodica s više od dvoje djece, ali i iseljavanje u svemir. Uz to su dodali opasku da se takvim putnicima ne može dati dozvola za povratak na Zemlju.
Formula je bila tačna do devedesetih
Rad je odmah privukao pažnju javnosti, a o njemu su pisali Time i The New York Times, navodi historičar Alan MacEachern s kanadskog Univerziteta Western u tekstu za The Conversation. Matematičari i demografi su u pismima časopisu Science rad nazivali besmislenim, ali su autori branili svoj račun.
Prema MacEachernu, formula je decenijama davala tačnije projekcije od većine demografa. To je trajalo do oko 1993. godine, kada je broj stanovnika počeo zaostajati za predviđanjem. Razlog je pad nataliteta, upravo ono što su autori i preporučili. Natalitet je danas nešto manji od polovine onog iz 1960. godine.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija, na Zemlji danas živi oko 8,3 milijarde ljudi, a rast se usporava.
Rođendan i mađioničarski trik
Datum nije slučajan. Von Foerster je rođen u Beču 13. novembra 1911. godine, pa bi danas napunio 115 godina. Fiziku je studirao u Beču, a 1949. je emigrirao u SAD, gdje je postao jedna od ključnih figura kibernetike. Umro je 2002. godine.
MacEachern podsjeća da je von Foerster u jednom periodu života bio i mađioničar. Po njemu, rad je primjer kako se ozbiljna tema može nametnuti javnosti kroz apsurd.
Bečki Complexity Science Hub zbog ovog datuma jučer i danas održava konferenciju o smislu i besmislu predviđanja smaka svijeta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.