Naučnici su otkrili sporiji put dopamina od crijeva do mozga koji objašnjava zašto zavolimo kafu, ali i druge ukuse koji nam u početku nisu prijali.
Istraživanje tima sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku (UCSF) objavljeno je 4. novembra u časopisu „Nature“, a rezultate je predstavio ovaj univerzitet.
Dopamin je hemijski glasnik u mozgu povezan sa motivacijom, osjećajem nagrade i učenjem.
Većina dosadašnjih istraživanja bavila se brzim dopaminskim signalima koji se javljaju u roku od nekoliko sekundi, na primjer kada ugledamo omiljeno jelo. Ovaj istraživački tim proučavao je sporiji sistem, koji reaguje na signale iz tijela nakon što hranu već pojedemo.
– Pokazali smo da je upravo ovaj spori dopaminski sistem ono što nas tjera da vremenom naučimo da volimo određenu hranu i vidimo gdje i kako se to dešava – rekao je Zakari Najt, profesor fiziologije i glavni autor studije.
Kada mozak poveže ukus kafe sa podsticajnim djelovanjem kofeina, objašnjava Najt, kafa počinje mnogo više da nam prija.
Signal kreće iz stomaka
Kada hrana stigne u probavni trakt, posebni senzori prepoznaju hranjive materije poput šećera i masti. Ta informacija putuje do mozga i izaziva postepeno oslobađanje dopamina koje traje nekoliko minuta. Prema Najtovim riječima, ovaj proces uglavnom se odvija izvan naše svijesti.
Najt i Džejm Grov, tada doktorand, davali su miševima šećernu vodu ili napitak nalik milkšejku direktno u stomak i pratili oslobađanje dopamina u mozgu. Na taj način uspjeli su da odvoje djelovanje hranjivih materija od samog ukusa.
Dopamin se snažno i dugotrajno oslobađao u prednjem dijelu bazolateralne amigdale (BLA), regije mozga povezane sa emocijama i učenjem. Naučnici su ranije znali da se u ovom dijelu mozga oslobađa dopamin, ali nisu znali koja je njegova uloga.
Kada su naučnici prekinuli taj put, miševi su nastavili normalno da jedu, ali više nisu mogli da nauče da određeni novi ukus znači unos kalorija.
Zatim su uradili suprotno. Nakon što su miševi probali ukus koji nije sadržavao kalorije, naučnici su vještački aktivirali dopaminska vlakna u BLA. Životinje su nakon toga počele da preferiraju taj ukus, iako im nije donio nikakvu hranjivu vrijednost.
Jači odgovor zabilježen na lijevoj strani mozga
Slične rezultate pokazala su i istraživanja na ljudima. Psihološkinja Dana Smal sa Univerziteta Jejl ponovo je analizirala podatke ranije PET studije u kojoj je učestvovalo 13 muškaraca koji su pili napitak sa mlijekom ili napitak bez kalorija.
Oslobađanje dopamina nakon unosa hranjivih materija bilo je posebno izraženo u lijevoj BLA. U zasebnoj studiji tima Marca Titgemejera magnetnom rezonancom praćeno je 38 odraslih osoba nakon unosa glukoze, a pojačana aktivnost zabilježena je u istoj regiji mozga.
I kod miševa i kod ljudi odgovor je bio znatno snažniji na lijevoj nego na desnoj strani mozga. To je iznenadilo naučnike jer se očekuje da moždani krugovi zaduženi za osnovne funkcije, poput hranjenja, rade simetrično.
Knightova laboratorija sada istražuje zbog čega postoji ova razlika.
Mogu li se promijeniti naše sklonosti prema hrani?
Ovo otkriće otvara pitanje da li bi u budućnosti moglo biti moguće mijenjati naše ukuse i sklonosti prema određenoj hrani.
Jedna od zanimljivih tema su GLP-1 lijekovi, koji oponašaju hormon iz crijeva i snažno utiču na apetit.
Istraživački tim nije ispitivao ove lijekove u okviru studije, ali Najt pretpostavlja da bi oni mogli da oslabe dopaminski signal koji pokreću hranjive materije, zbog čega bi hrana vremenom mogla postati manje privlačna. Ipak, za sada je riječ samo o hipotezi.
– Ako razumijemo korake između prepoznavanja hranjivih materija u crijevima i učenja u mozgu, možda ćemo moći da ih fino podesimo i suptilno promijenimo koliko volimo različitu hranu – rekao je Najt, prenosi Klix.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.