Govorio je i o ulozi vjerskih zajednica u procesu pomirenja, položaju Hrvata u BiH te odnosu Hrvatske prema njima.
Kad etničko nadvlada etičko
Drago Bojić smatra da je nacionalizam u suprotnosti s kršćanstvom i katoličanstvom, a to mišljenje temelji na Evanđelju. Pojašnjava da je Isus nastojao denacionalizirati vjeru i svoju poruku prenijeti svim ljudima. “Moramo uzeti u obzir činjenicu da se i vjera utjelovljuje u određenom konkretnom kontekstu, kulturološkom, u određenom narodu. Ali ne možemo nikada pretpostaviti jedan pojedinačni narod narodu Božjem, koji je slika i metafora za sve narode svijeta”, ističe Bojić.
Katolicitet je, kaže, univerzalan i širi od interesa bilo kojeg pojedinog naroda, dok je nacionalizam negacija čovjekovih prava. Smatra da se ljudi ne bi trebali svoditi samo na jedan identitet. “Ako se netko svodi samo na to da je Hrvat, Bošnjak ili Srbin, a pri tome zanemaruje sve svoje druge identitete, on zapravo postaje nevidljiv čovjek. On postaje dio jedne nevidljive mase, grupe, u kojoj se više ne razaznaju pojedinci”, objašnjava Bojić.
Upozorava da su danas identitarne politike ponovno u središtu zbivanja, zbog čega ispašta moral. “Kada vi, primjerice, u mojoj domovini Bosni i Hercegovini etničko stavite iznad etičkoga, tada se može događati sve ono što se i događa kroz ovih trideset i nešto godina. Ljudi praktično gotovo da to prihvaćaju kao neko normalno stanje, i korupciju i kriminal i prevare i iskorištavanje općeg dobra”, smatra Bojić. Ističe da takve stavove danas zastupaju i obrazovani intelektualci kojima se pitanje pravde svodi na to tko ima moć. Zato su, prema njegovu mišljenju, moralna i etička pitanja ključna.
“U našim društvima veliki broj ljudi izjašnjava se vjernicima. I onda je stvarno potpuno opravdano pitanje kako je moguće da ti ljudi, koji tako lako i rado u javnosti operiraju Božjim imenom i paradiraju sa svojom religioznošću, pritom u potpunosti zanemare etički dio svoje vlastite vjerske tradicije”, kaže Bojić. Objašnjava da se radi o vjerničkoj hipokriziji, koju teologija naziva “praktičnim ateizmom”, gdje ljudi prihvaćaju običaje, ali u praksi poništavaju vrijednosti vlastite vjere.
Suočavanje s prošlošću i poštovanje žrtava
Bojić drži da su najbolje one zajednice koje su stalno kritične prema sebi, koje se racionalno suočavaju s prošlošću i kolektivnom odgovornošću. Kvaliteta zajednice, dodaje, očituje se i u odnosu prema najslabijima i marginaliziranima, kao i prema strancima. “Ako se strani radnici koji su došli u Hrvatsku osjećaju prihvaćeno, to bi onda bio znak da je to društvo zdravo. Ali ako netko od tih radnika strahuje za svoj život, ako se plaši da bi ga netko mogao negdje uvrijediti, to onda nije dobro”, kaže Bojić. U društvima poput bosanskohercegovačkog, svatko o sebi misli najbolje i upire prstom u druge, a nitko ne želi započeti proces katarze.
“Logori koji su bili u Herceg-Bosni zastrašujuća su sramota Hrvata katolika. Svaka druga mjesta gdje su počinjeni zločini koje su učinili pripadnici našeg naroda, to je naša najveća sramota. Tako bi trebalo razmišljati i na drugim stranama čiji su pripadnici također učinili zlodjela”, poručuje Bojić.
Smatra da bi bilo ljekovito da svaka zajednica obilježava stradanja drugih za koje su odgovorni njezini članovi. “To znači da Katolička crkva obilježava Ahmiće, da Islamska zajednica to čini u mjestima stradanja gdje je Armija BiH počinila zločine, da Srpska pravoslavna crkva ide u Srebrenicu i Prijedor. Svjestan sam da je to, barem u sadašnjoj situaciji, nezamislivo”, kaže Bojić.
Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini
Bojić navodi da se politikom Franje Tuđmana krajem 1980-ih i 1990-ih u ime zamišljenog integralnog hrvatstva poništavala specifičnost Hrvata u BiH, a taj su narativ prihvatili i njihovi politički vođe. “I sad imate jednu jako problematičnu situaciju da ljudi koji su rođeni u ovoj zemlji, čiji su preci tu živjeli stoljećima, pristaju na to da su dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. I pri tome također pristaju i žele da im je Hrvatska matična domovina”, napominje.
Naglašava da je identitet bosanskih Hrvata snažno obilježen Bosnom i Hercegovinom. “Mislim da je to, nažalost, završen proces i da su ljudi svojevoljno pristali biti dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. Ja osobno na to ne pristajem”, kaže Bojić. Smatra da bi za Hrvate u BiH bilo važno da ponovno pronađu vlastito dostojanstvo.
Komentirajući saborske rezolucije i česta spominjanja položaja Hrvata u BiH od strane hrvatskih političara, Bojić kaže kako od toga nije bilo niti će biti koristi. Prema njegovu mišljenju, odnos Hrvatske treba biti suradnja, a ne paternalizam. “Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju postati samostalni, izaći iz te vječne političke adolescencije i nepunoljetnosti, da se ne mora stalno ići po mišljenje u Zagreb”, smatra Bojić.
Odustajanje od slobode
Zbog svojih stavova Drago Bojić je 2013. smijenjen s mjesta predavača na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavnog urednika Svjetla riječi.
“Kada pojedinac u javnosti iznese svoje mišljenje, mora računati s tim da će se suočiti i s neslaganjem, ponekad i s rizicima. Imamo i javni linč u našim društvima, ali ipak mislim da nema ništa ljepše i teško da ima bolji osjećaj nego kad zakoračite svojim putem, kao slobodan čovjek kojeg nitko ne može uvjetovati i ucjenjivati”, rekao je.
“Mislim da mnogi naši ljudi na ovim prostorima olako odustaju od svoje slobode, od svoga vlastitoga dostojanstva i zato vrlo često slijede politike ili matrice mišljenja koje ih sve više i sve dublje zarobljavaju u neslobodu”, zaključio je Bojić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.