BiH

Nevjerovatan slučaj: Parnica Mojevića protiv FBiH zbog puta Sarajevo - Foča trajala čak 19 godina i četiri mjeseca

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je Željku i Mitru Mojeviću iz Vlasenice povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji su vodili protiv Federacije BiH radi naknade štete.

Ustavni sud BiH
FOTO: BOSNAINFO
Ilustracija

Postupak je trajao od marta 2002. do jula 2021. godine, navodi se u odluci Ustavnog suda donesenoj 20. oktobra.

Mojevići su tužbu podnijeli 7. marta 2002. godine, a postupak je okončan presudom Vrhovnog suda FBiH od 19. jula 2021. godine.

Ustavni sud je ocijenio da predmet nije bio naročito složen, kao i da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka. Prema ocjeni suda, toliko trajanje se moglo opravdati samo izuzetnim okolnostima, a takve okolnosti nisu uočene niti su ih redovni sudovi naveli.

Dvije presude, ukidanja i ponovni postupak

Općinski sud u Sarajevu prvu presudu donio je u januaru 2012. godine, a Kantonalni sud ju je potvrdio u maju 2015. godine. Vrhovni sud je u septembru iste godine usvojio reviziju Mojevića i predmet vratio na ponovno odlučivanje, nakon čega je Kantonalni sud ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu.

U ponovljenom postupku Općinski sud je u aprilu 2020. godine Federaciji BiH naložio da Mojevićima isplati 32.770 KM zbog faktičke eksproprijacije dijelova njihovih parcela, koje su zauzete prilikom izgradnje puta Sarajevo – Foča. Odbijenklix je zahtjev za naknadu štete za kuću, pomoćne objekte i posječena stabla voća jer, prema ocjeni suda, nisu dokazali da je ta šteta nastala zbog izgradnje puta. Ovu presudu potvrdili su Kantonalni i Vrhovni sud.

Bez naknade zbog dužine postupka

Mojevići su u apelaciji tvrdili i da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice, odbili dodatna vještačenja i pogrešno primijenili Zakon o cestama, zbog čega nisu dobili punu naknadu za uništene objekte. Ustavni sud je te navode odbio kao neosnovane, ocijenivši da redovni sudovi nisu postupali proizvoljno, a odbijen je i navod o povredi prava na imovinu.

Kako apelanti nisu tražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine postupka, Ustavni sud je zaključio da je samo utvrđivanje povrede dovoljna pravna zaštita.