Vučić ili studenti? Matrix ili realnost?

Od sebe je odavno stvorio „brand“ po ugledu na Trumpa, pa se matični i kompromitirani SNS pojavljuje tek tu i tamo.

Izbori u Srbiji ovog vikenda su po mnogo čemu – sudbonosni. I to ne samo za Srbiju, već uzročno-posljedično i cijeli region.

Vučić jako dobro zna da ga samo puna vlast „održava u sedlu“ i daje mu mogućnost da se poigrava s javnošću i građanima na način koji to čini godinama.

Njegova hibridna demokratija je do sada davala rezultate, jer je iza svega stajao Vučićev vješti politički pragmatizam u kombinaciji sa međunarodnim okolnostima multipolarnog svijeta u kome je moguće (po potrebi) sjediti i na više stolica.

Javnost će tek u slučaju silaska Vučića s vlasti biti u prilici da sazna čime je sve Vučić ZAISTA trgovao u svojoj geopolitičkoj ekvilibristici.

Na kraju će se pitati samo građani Srbije. Ili možda, ipak – neće?

Nema nikakve sumnje da je Vučić odavno izgradio svoju izbornu mašineriju, koja će „odraditi svoj posao“, ali to neće biti dovoljno, ukoliko ona „druga Srbija“ prestane biti samo „nijemi promatrač“.

Puno toga je manje više jasno, samo je pitanje: Da li je svo ovo građanima Srbije važno?

Da li će i dalje htjeti živjeti u svojevrsnom Matrixu Aleksandra Vučića u kome sve puca od lažnog optimizma i hinjenog patriotizma ili će se probuditi i pogledati stvarnost – ravno u oči.

Do izbornog dana ima još nekoliko dana, ali i dovoljno vremena da se mnoge stvari dogode ili do kraja postanu do jasne. Vučić igra na KARTU „domaćih i stranih neprijatelja“ uz obilatu asistenciju dobro plaćenih nazovi-medija, kojima je jedini zadatak da budu njegova PR agencija za kreiranje javnog mišljenja ili kontrolu štete.

To svojevrsno „medijsko bombardovanje građana“ ima zadatak da im odvrati pažnju od afera i bezobrazne krađe države i njenih resursa, koji su stavljeni u funkciju samo jednog čovjeka i jedne politke.

Nema toga PR-a koji može sve te afere „zakrpiti“, ali to je Vučiću jedina prestala taktika. Lažna obećanja uz stalno dizanje panike o neprijateljima koji već „ruju iznutra“ ili pak samo čekaju da neko drugi dođe na vlast, pa da „porobe Srbiju“.

Ne treba biti naivan i vjerovati u Vučićeve slatke riječi. On će iskoristiti sve “alate” da bi ostao na vlasti. Pa i alat sile, ako procijeni da je to jedini način da ušutka Studentsku listu i pokuša ih predstaviti kao „strane plaćenike“.

Prkosi i prijeti prvim susjedima. Mladića sahranjuje kao „heroja“, zločine relativizira, a stalnim naoružavanjem neuvijeno prijeti „nekim novim bitkama“, iako je on „za mir“. I ono malo preostalih kritički nastrojeniih medija – polako davi.

Srbija je samo na korak od prave diktature, koja bi lako mogla zamijeniti ovu „hibridnu“, ukoliko zaista dođe do „promjene paradigme“ i pravih promjena. Ukoliko Vučić bude poražen.

On je možda obukao „evropsko odijelo“, ali u njemu i dalje živo kuca radikalsko srce, koje je samo pragmatično prikriveno. No dođe li “trenutak” da maske (do kraja) padnu, budite sigurni da Vučić neće oklijevati i da će udariti punom snagom aparata, koji mu je na raspolaganju.

On dobra zna zašto. Znaju li to i građani Srbije?