Rođen je 1955. godine u Sarajevu, a odrastao je kao dijete razvedenih roditelja. Porodična drama produbila se kada je njegov otac izvršio samoubistvo, a majka se preselila u Holandiju.
Džamonja je ostao živjeti s bakom i djedom u sarajevskom naselju Jezero, ali se rano odao alkoholu. U autobiografiji je napisao da je umro dva puta.
“Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. godine kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja”, naveo je.
Kako je kasnije rekao pjesnik Abdulah Sidran, Džamonja je 15. oktobra 2001. godine umro treći i posljednji put.
Njegovo stvaralaštvo obilježile su priče iz svakodnevnice, prožete subjektivnošću i snažnom emocijom.
Džamonjin književni opus čini deset knjiga, objedinjenih u djelo “Ako ti jave da sam pao”. Prvu zbirku kratkih priča, “Priče iz moje ulice”, objavio je 1979. godine. Za svoju prozu dobio je nagradu “Veselin Masleša” 1985. godine, zatim Fund for Free Expression Award 1993. godine, nagradu Writers Club Madison 1994. godine te otkupnu nagradu za poeziju u Madisonu 1996. godine.
Posebno je upamćen odlomak priče po kojoj je naslovljena ta knjiga: “Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako – to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.”
Sa Džamonjom je otišao pisac koji je znao pronaći priču u ljudima koje drugi možda ne bi ni primijetili. Njegove riječi ostale su svjedočanstvo o jednom Sarajevu, njegovim ljudima, dobroti, slabostima, tuzi i neuništivom duhu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.