Plavi rak (Callinectes sapidus), porijeklom s atlantske obale Sjeverne Amerike, proširio se Sredozemljem i u pojedinim područjima počeo stvarati ozbiljne probleme ribarstvu i uzgoju školjaka.
Posebno teško stanje bilježi se u obalnim i lagunskim područjima oko delte rijeke Po u Italiji. Ondje su uzgajivači dagnji i drugi ribari posljednjih godina zabilježili velike gubitke, a vlasti i stručnjaci pokušavaju pronaći način kako zaustaviti daljnje širenje ove vrste.
Kako izvještava Phys.org, jedan od neobičnijih pokušaja temelji se na jednostavnoj ideji – vratiti u more prirodnog predatora koji se hrani rakovima.
U Jadran puštaju hiljade mladih hobotnica
Projekt pod nazivom Octo-Blu pokrenuo je tim sa Sveučilišta u Bologni, uz finansiranje regije Emilia-Romagna.
Istraživači uzgajaju mlade hobotnice u laboratoriji, a kada dosegnu odgovarajuću fazu razvoja, prevoze ih u more i puštaju u područjima u kojima bi se trebale nastaniti.
Na lokacijama su za njih pripremljena i umjetna skloništa izrađena od cementa i gline. Ona bi mladim hobotnicama trebala pružiti sigurna mjesta za skrivanje, naseljavanje i daljnji razvoj.
Prema podacima istraživačkog tima, od juna je u more pušteno oko 80.000 mladih hobotnica, dok je cilj bio udvostručiti taj broj do kraja augusta.
Nada je da će dio jedinki preživjeti do odrasle dobi i formirati populaciju koja bi mogla imati ulogu prirodnog predatora plavog raka.
„Odabrali smo hobotnicu jer je u prirodi moćan predator i hrani se rakovima“, rekao je Antonio Casalini, jedan od istraživača uključenih u projekt.
Njegova je ideja uspostaviti zajednicu hobotnica dovoljno blizu obale kako bi se mogla učinkovitije suprotstaviti širenju invazivnog raka.
„Ideja je uspostaviti zajednicu blizu obale kako bi se mogla bolje boriti protiv širenja plavog raka“, objasnio je Casalini.
Plavi rakovi uništavaju uzgoj školjaka
Problem nije samo u tome što plavi rak zauzima novo stanište. Ova vrsta ima snažna, plavkasto obojena kliješta kojima bez većih problema može otvarati školjke, uključujući dagnje.
Ribari upozoravaju da rakovi pritom mogu uništavati cijele populacije mladih školjaka na morskom dnu.
„Jede sve, uključujući mlade dagnje koje leže na morskom dnu“, rekao je Davide Sanuli, 64-godišnji ribar i uzgajivač dagnji koji sudjeluje u sveučilišnom projektu.
Situaciju u lagunama delte Pada opisao je vrlo slikovito, rekavši da je plavi rak ondje „počinio masakr“.
Rakovi su pritom vrlo prilagodljivi i izvrsni plivači, a mogu doseći težinu od oko jednog kilograma. Jedan od problema je i činjenica da u novom okolišu nemaju mnogo prirodnih predatora.
Šteta u Italiji već se mjeri u stotinama miliona eura
Prema podacima regionalnih vlasti Emilia-Romagne, plavi rakovi od 2022. godine prouzročili su gotovo 17 miliona eura štete.
No procjene za cijelu Italiju još su dramatičnije. Poljoprivredna i ribarska organizacija Coldiretti procjenjuje da ukupna šteta iznosi oko 200 miliona eura, pri čemu je među teško pogođenim područjima i regija Veneto.
Sjeveroistočna Italija posebno je važna za evropsku proizvodnju školjaka, pa se širenje plavog raka ondje ne promatra samo kao problem pojedinačnih ribara, već i kao ozbiljan privredni i ekološki izazov.
Kako je plavi rak stigao u Sredozemlje?
Callinectes sapidus prirodno je rasprostranjen uz atlantsku obalu Sjeverne Amerike. U Sredozemno more stigao je prije nekoliko decenija, a kao jedan od najvjerovatnijih puteva njegova dolaska navode se brodovi i balastne vode.
Posljednjih godina brojnost mu je snažno porasla. Talijanske vlasti i ribarske organizacije njegovu ekspanziju povezuju i sa zagrijavanjem mora te klimatskim promjenama, koje mogu pogodovati širenju vrste u nova područja.
No čak i ako se uspije smanjiti njegov broj u pojedinim područjima, postoji još jedan veliki problem – njegova sposobnost razmnožavanja.
Jedna ženka može proizvesti milione jaja
Pietro Emanuele, još jedan istraživač sa Sveučilišta u Bologni, upozorava na nevjerovatan reproduktivni potencijal plavih rakova.
„Plavi rakovi imaju nevjerovatan reproduktivni potencijal i stopu plodnosti“, rekao je.
Jedna ženka može položiti milione jaja, a velik dio njih se i izleže. Iako samo mali postotak mladunaca uspije preživjeti do odrasle dobi, ogroman broj potomaka omogućuje populaciji brz oporavak i širenje.
Upravo zato istraživači smatraju da bi čak i relativno mali broj prirodnih predatora mogao imati određeni učinak.
Emanuele vjeruje da bi i samo jedno hvatanje ženke plavog raka od strane hobotnice moglo napraviti razliku.
Hobotnice ipak nisu savršeno rješenje
Eksperiment ima i ozbiljna ograničenja.
Hobotnice u pravilu ne žive u toplim i pješčanim vodama kakve su karakteristične za brojna lagunska područja u kojima plavi rak stvara najveće probleme. Zbog toga bi njihova sposobnost da utječu na populaciju raka upravo u najugroženijim područjima mogla biti ograničena.
Istraživači su toga svjesni pa ne računaju samo na hobotnice.
Drugi stručnjaci smatraju da bi brancin mogao biti učinkovitiji predator plavog raka, dok tim iz Bologne istodobno proučava i jegulje, koje se hrane jajima plavih rakova.
Cilj je utvrditi može li kombinacija različitih prirodnih predatora pomoći u kontroli invazivne vrste.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.