Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:
U vrijeme predizbornog perioda svega se naslušamo. Objave, obećanja, projekti, velike riječi, još veće najave. Svako zna šta treba uraditi. Svako ima rješenje za državu, grad, kanton, općinu.
Ali onda prođem Sarajevom i pitam se gdje su ta država i svi ti silni planovi kada treba pomoći čovjeku koji je bukvalno ispred nas.
Vidim dosta beskućnika. Ljude koji nemaju gdje prespavati. Ljude koji se hrane ostacima ispred kontejnera. Ljude koji očigledno nisu dobro i kojima ne treba još jedno obećanje, nego ozbiljna ustanova, stručna pomoć i čovjek koji će se njima stvarno baviti.
Vidim djecu koja prosjače. Maloljetnike koji lutaju ulicama kao da ih je neko jednostavno pustio i zaboravio. Vidim porodice koje se bore da sastave kraj s krajem. Vidim ljude koji su ostali sami, bolesni, siromašni, zaboravljeni.
I najgore od svega je što smo se na to počeli navikavati. Nemojte da se lažemo!Prođemo pored njih, pogledamo, okrenemo glavu i nastavimo dalje. Mislim na većinu.
A onda otvorimo Fb i čitamo o velikim državnim projektima. Svi sve znaju.
Ljudi, kakva nam je država ako ne može stati uz čovjeka koji nema krov nad glavom?
Kakva je to politika ako možeš mjesecima pričati o velikim stvarima, a ne možeš riješiti jedan konkretan slučaj čovjeka koji ti živi u komšiluku?
Ne pišem ja ovo da bih nekoga napao. Pišem jer mi je dosta toga da se politika svodi na priču, a život ljudi ostaje isti. Bit će još teže.
Nije svaki problem milijarda maraka. Nekada je problem jedan dokument. Jedan krevet. Jedna ustanova. Jedan socijalni radnik. Jedan ljekar. Jedan poziv.
Ali kod nas se često desi da se oko jednog običnog čovjeka napravi toliko procedura da on na kraju odustane. Tu je najveći problem. Svjedok sam toga. Sistem mora služiti čovjeku, a ne čovjek služiti sistemu!!
Ova zemlja nije napravljena samo za one koji imaju posao, stan, platu i vezu. Država mora biti najjača upravo onda kada čovjek postane najslabiji.
Jer taj čovjek nije manje vrijedan zato što je danas u problemu. Možda je jučer radio. Možda je cijeli život hranio porodicu. Možda je njegovo dijete danas na ulici jer roditelj više ne može. Možda je samo imao nesreću koju niko od nas ne zna kada može dočekati.
Zato nam trebaju ljudi u politici koji će se baviti stvarnim životom. Ne samo kada su izbori.Ne samo kad se treba slikati i objaviti.
Molim vas nemojte mi više pričati da se nešto ne može. Ako se ne može riješiti, recite zašto se ne može. Promijenite zakon. Promijenite proceduru. Promijenite čovjeka koji ne radi svoj posao. Promijenite ovaj prokleti sistem!
Ali nemojte više prodavati narodu priču da je sve riješeno dok nam ljudi spavaju po ulicama, djeca prose, maloljetnici lutaju, a ljudi kojima je potrebna ozbiljna pomoć ostaju sami.
Života mi to nije politika. To je bježanje od odgovornosti. I zato, prije nego što sljedeći put izađete pred narod sa velikim obećanjima, prošetajte svojim gradom. Bez kamera. Bez stranačkih zastava. Bez pratnje. Pogledajte te ljude u oči.
Pogledajte čovjeka koji spava na ulici. Pogledajte dijete koje prosi. Pogledajte majku koja ne zna kako će sutra. Pogledajte starca koji je ostao sam. Pa onda stanite pred kameru i pričajte o velikim uspjesima.Jer ako ne vidite njih, ne vidite ni državu.
A ako ih vidite i ništa ne uradite, onda problem više nije u sistemu. Problem ste vi.
Nemojte se ljutiti što sam ovo napisao. Ljuti se narod već godinama. Samo ste vi navikli da ga ne čujete. Također ne pišem ovo da bih se pravio pametan, pišem jer se tako osjećam i jer me sve to boli!!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.