Retrovizor

Nije želio počivati u Aleji zaslužnih građana: Posljednja želja Ljubiše Samardžića krije bolnu porodičnu priču

Srbijanski glumac, reditelj i producent Ljubiša Samardžić, koji je preminuo 8. septembra 2017. godine u 81. godini nakon teške bolesti, nije sahranjen u Aleji zaslužnih građana gdje počivaju mnoge njegove kolege.

FOTO: UPSMEDIA.BA
FOTO: UPSMEDIA.BA

Po vlastitoj želji, čuveni Smoki je kremiran, a njegova urna je položena u porodičnu grobnicu na sasvim drugom dijelu groblja, prenosi Blic.

Duboke emocije

Iako je svojom umjetničkom veličinom zaslužio mjesto među velikanima u Aleji, Ljubiša Samardžić je donio odluku koja i danas izaziva duboke emocije. Izabrao je da zauvijek počiva pored svog rano preminulog sina jedinca, Dragana Gagija Samardžića.

Javnost je 2020. godine ostala u šoku nakon saznanja da je vječna kuća omiljenog glumca potpuno prepuštena zubu vremena. Grobno mjesto je tada bilo toliko zapušteno i zaraslo u puzavice i divlje rastinje da se nadgrobna ploča jedva i nazirala. Međutim, situacija je danas potpuno drugačija, piše Blic. 

Ljubiša Samardžić rođen je 19. novembra 1936. godine u Skoplju, a djetinjstvo je proveo u okolini Niške Banje. Odrastao je u izuzetno teškim uslovima i siromašnoj rudarskoj porodici.

Radio teške poslove

Surovost života osjetio je već kao devetogodišnji dječak, kada mu je 1948. godine preminuo otac Drago od posljedica teškog rada u rudniku “Jelašnica”.

Kako bi pomogao majci da prežive sa minimalnom porodičnom penzijom, mladi Ljubiša je tokom školskih raspusta morao da radi teške poslove – bio je portir i radnik u radnji za popravku pisaćih mašina. Iako je isprva upisao studij prava, ljubav prema sceni odvela ga je na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Iz neopisive bijede izrastao je u jednu od najvećih i najvoljenijih legendi srbijanske kinematografije, ostavljajući neizbrisiv trag kao Šurda, Boško s Petlovog brda i nezaboravni Smoki.