Nerijetko su, kako je to davno rečeno, praćene lavežima. Ali se tamo, s druge strane, dešavaju važne stvari, procesi čiji je cilj budućnost. Sveprisutna su lobiranja različitih interesa, velike disproporcije u uspjehu i, nerijetko, potpuni promašaji u adresama na kojima se nešto pokušava isposlovati.
Stoga smo mi slikom i u Washingtonu, s kolegom Ivicom Puljićem, piše FTV.
Na pitanje postoji li u ovom trenutku jedinstven, iskristaliziran stav ili pristup zvaničnog Washingtona prema Balkanu, Puljić odgovara da takav stav ne postoji.
Ne. Odgovor je kratko i jasno – ne. Naime, zalaskom Donalda Trumpa po drugi put u Bijelu kuću odnos američke administracije, to znamo, prema Zapadnom Balkanu, time i prema Bosni i Hercegovini, se promijenio. O tome nema sumnji. Međutim, treba kazati da se promijenio i drugačiji pristup koji je utemeljen više na poslovnim vezama i mogućem profitu, drugačiji od ranije.
Taj američki, ja ga nazivam dolarski pristup u rješavanju problema, obojen je dubokom konzervativnom ideologijom, prožetom vjerskim elementima. Takav je pristup pun kontradikcija. S jedne strane, administracija želi odvojiti Bosnu i Hercegovinu od ruskog i kineskog utjecaja, ponajviše preko Južne plinske interkonekcije ili nekih drugih poslova. S druge strane, Trumpovi ljudi štite Dodika, koji ih, naravno, plaća debelo, a koji je prototip političara kao ruske marionete na Balkanu i BiH.
Riječ je o dva pristupa, zakonodavnom i izvršnom. Zakonodavci u Kongresu i dalje imaju punu svijest ko predstavlja najveću opasnost po sigurnost na Balkanu. I imamo nekoliko predloženih rezolucija. Tu su navedeni, kao najveća opasnost, Milorad Dodik, za kojeg se i traži povratak sankcija, te Aleksandar Vučić, zbog bliskosti s Rusijom i Kinom, odnosa prema studentskim prosvjedima i korupcije.
No, treba biti svjestan činjenice da te rezolucije predloži nekoliko senatora ili kongresmena, a onda se one negdje izgube, zapnu, rijetko se pretvore u zakon koji potpisuje američki predsjednik. Kada mediji u BiH i na Balkanu kažu, nakon, recimo, predstavljanja neke od tih rezolucija, Washington ima poruku za ovog ili onog, vjerujte, to nije istina. Riječ je o običnom prijedlogu kongresne rezolucije, ništa više. Nema tu nikakve integrirane poruke.
Evo jedan svjež primjer. Prije pet dana o predloženoj kongresnoj rezoluciji kojom se traži uvođenje trajnih sankcija za Naftnu industriju Srbije, dok je u petak administracija produžila licencu toj istoj kompaniji iz Srbije do kraja idućeg mjeseca. Američka izvršna vlast, najviše State Department, puše u drugi rog.
Nedavno je državni tajnik Marco Rubio zajedno s ministrom vanjskih poslova Srbije Markom Đurićem potpisao sporazum o strateškoj suradnji, a njegov zamjenik, Christopher Landau, imao više susreta sa Željkom Cvijanović, nego s Bećirovićem ili Komšićem zajedno.
Kako političari iz BiH lobiraju u Washingtonu?
Na pitanje kako političari iz BiH vode svoje politike kada dođu u Washington, kada razgovaraju s tim ljudima i kako, u konačnici, američka administracija doživljava njihove pristupe, te može li se govoriti o podijeljenom pristupu između zakonodavne i izvršne vlasti, Puljić navodi da je Milorad Dodik shvatio da je s Trumpom došlo vrijeme za kupovinu.
Milorad Dodik je shvatio da je s Trumpom došlo vrijeme za kupovinu. Unajmio je za velike pare nekoliko sumnjivih lica s američke političke scene. Rudy Giuliani, Michael Flynn, Rod Blagojevich. Svi su ili bili u zatvoru, ili pod optužbama za korupciju, ili povezani s Putinovom Rusijom. I svi su se strpali u religiozno predvorje, odakle su usmjerili Dodika da se pokaže američkoj javnosti, prije svega Trumpovim simpatizerima, kao zaštitnik kršćanstva od navodne islamske opasnosti iz Sarajeva.
Kako ostali lobiraju? HDZ se tek uključuje u lobiranje, pa su kandidatkinja HDZ-a BiH, Darijana Filipović, za Predsjedništvo, i ministar pravosuđa Davor Bunoza boravili u Washingtonu. Domaćin im je bio nezaobilazni, kada su Hrvati u pitanju, Max Primorac iz ekstremno-konzervativne Heritage zaklade, koji je posjet hrvatskog izaslanstva Washingtonu nazvao povijesnim, uz poruku da se Hrvati moraju okupiti oko jednog predsjedničkog kandidata. To je ništa drugo nego lukava predizborna HDZ-ova poruka, ništa više. Darijana Filipović se sastala s trećim échelonom u Ministarstvu energetike, s jednom osobom iz nacionalne sigurnosti, ni s kim u State Departmentu, nije išla u Kongres. To je sve. Vodeće teme bile su Južna plinska interkonekcija i pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike.
E sad, kad bošnjački političari dođu u Washington, žale se na druge da lobiraju, što je ovdje potpuno legalno, a pokazali su potpunu nesposobnost da organiziraju profesionalno lobiranje. Odu Bećirović i, recimo, Konaković u Kongres, trude se oni, tu nema dileme, ali izvršna vlast je za njih zatvorena kutija. Svjesni su da moraju prezentirati bošnjačku politiku drugačije, jer Amerikanci bilježe i pamte, pazite ovo, vrlo važno, očijukanje Bakira Izetbegovića s Muslimanskom braćom i koketiranje Bisere Turković s iranskim režimom. I jedni i drugi su za Amerikance teroristi. O ne tako davnim odlascima Bošnjaka u redove ISIS-a ili Al-Qaide i da ne govorim. Sve se to ovdje pamti, bilježi.
Ja sam sad govorio o faktima i kako Amerikanci to doživljavaju. Vi izvucite zaključak, rekao je on za FTV.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.