Zovko je ustvrdila da je “duh Dejtona uništen” time što je “hrvatskoj zajednici već četvrti put uskraćeno pravo da je predstavlja njen legitimni predstavnik u Predsjedništvu BiH”. Dodala je i da se “Hrvatima oduzima pravo na diplomatsku zastupljenost”, te kao primjer navela ambasadora BiH u SAD-u Svena Alkalaja, za kojeg kaže da “ima hrvatsko državljanstvo, ali da nema veze s hrvatskom zajednicom u BiH”.
“Slavimo 30. obljetnicu Dejtonskog-pariškog sporazuma, ali istovremeno uništavamo duh Dejtona uskraćujući hrvatskoj zajednici pravo da je predstavlja njen legitimni član u Predsjedništvu, kao i u diplomaciji”, rekla je Zovko, govoreći na engleskom jeziku pred delegatima iz više zemalja.
Pritom je zaobišla širi kontekst “legitimnog predstavljanja” koji podrazumijeva političke dogovore, demokratske izbore, te prvenstveno volju građana – a ne stranačke elite. Također, nije se osvrnula na to da je upravo uporno insistiranje na “etničkoj ekskluzivnosti” u zastupanju naroda, bez uvažavanja građanskog principa, ono što suštinski urušava BiH i otežava njen reformski put.
Today we had an interesting discussion on the Dayton legacy and on how to advance stability in the Western Balkans, with Ambassador Angela Aggeler @USAmbNMacedonia, Co-Chair of the European Council on Foreign Relations @carlbildt and member of the Slovak National Council… pic.twitter.com/zKiOk908ov
— Željana Zovko (@ZovkoEU) May 25, 2025
Posebno je zanimljivo što se Zovko u svom obraćanju prisjetila i rada u Predsjedništvu BiH u periodu kada je, kako je rekla, zatvaran Ured visokog predstavnika UN-a, te da je tadašnji koncept BiH korišten kao model za misiju na Kipru. Njen ton je bio nostalgičan, ali bez samokritike u vezi sa ulogom nacionalističkih politika koje su, paradoksalno, često pozivajući se na “duh Dejtona”, same podrivale temelje mira.
Osim toga, Zovko je povukla paralelu s primjerima iz Sjeverne Makedonije i Kosova, navodeći da se u tim zemljama uvažava pravo zajednica na vlastitog predstavnika, dok se u BiH, kako tvrdi, ignoriraju “frustracije hrvatske zajednice”.
No, javnosti u BiH nije promaklo da upravo Zovko već godinama koristi međunarodne forume da BiH predstavi kao duboko nefunkcionalnu državu, istovremeno ignorišući činjenicu da su političke elite iz reda hrvatskog naroda itekako zastupljene u vlasti na svim nivoima. Pitanje je, dakle, da li je problem u zastupljenosti – ili u tome što nisu izabrani baš oni kandidati koje favorizuju HDZ i Zovko.
Dok NATO delegati raspravljaju o izazovima današnjice, uključujući i potrebu za reformama u BiH, Zovko je iskoristila priliku da po ko zna koji put nametne HDZ-ovu priču o “legitimnosti” – bez da se zapita ko su zaista ti “legitimni” predstavnici i po čijem kriteriju se takvi biraju.