To je manje-više poznat podatak, ali uvijek iznova strašan.
Tek poslije 450 godina boravka u moru obična najlonska kesa koju koristimo od prodavnice do kuće da prenesemo kilogram banana istruhne.
Podatak je to sa upozorenja Jadrolinije koji je ekipa portala Bosnainfo vidjela na trajektu za Hvar.
Isto vremena treba i plastičnoj boci, plastičnom čepu i svim vrstama plastične ambalaže.
Ništa brže se ne razgrađuje ni aluminijska limenka. Od 200 do 500 godina.
Apsolutni rekorder je staklena ambalaža, period razgradnje je neograničen.
Sve ostalo se razgrađuje brže, ali u odnosu na višestoljetne procese razgradnje.
Obojenom drvetu treba mnogo manje, oko 13 godina, ali ni to nije kratak period.
Tkanine od pamuka ili vune se razgrade za mjesec dana ili najduže godinu. To je relativno kratak period razgradnje, ali svejedno može ugroziti živote morskih životinja, posebno zapetljavanjem u užad i odjeću.
Papiru i novinama je potreban najkraći period za razgradnju, od dvije sedmice do mjesec dana.
Jadransko more je Međunarodnom konvencijom svrstano u posebna ekološka područja u kojima je zabranjeno odlaganje otpada.
Da li je bila potrebna konvencija da čovjek shvati da u more ne može bacati otpad, bilo koje vrste!? Očito jeste i ako je na trajektu, na više mjesta, postavljeno upozorenje znači da je čovjek bacao.
Ako su ovolike godine potrebne da se materijali razgrade u slanoj morskoj vodi, onda je period u slatkim vodama i šumama još duži.
Odgovornost je zaista ogromna.