Magazin

Znanstvenici tvrde da se ADHD-a može otkriti promatranjem jednog dijela tijela

Znanstvenici iz Južne Koreje tvrde da se osobine stražnjeg dijela oka mogu povezati s poremećajem pozornosti i hiperaktivnosti (ADHD-om), neurološkim razvojnim poremećajem koji utječe na koncentraciju, kontrolu impulsa i razinu aktivnosti.

FOTO: FREEPIK
FOTO: FREEPIK
Ilustracija

Koristeći računalni model temeljen na umjetnoj inteligenciji za predviđanje poremećaja, stručni tim analizirao je slike mrežnice kod 323 djece i adolescenata s dijagnosticiranim ADHD-om te 323 djece bez dijagnoze.

Model, za koji je utvrđeno da ima točnost od 96 posto, otkrio je da osobe s ADHD-om imaju specifične razlike u oku, osobito u obliku i uzorku krvnih žila. Promjene poput većeg broja krvnih žila, debljih žila te manjih optičkih diskova (koji upravljaju povezanošću oka i mozga) pokazale su se kao mogući pokazatelji prisutnosti ADHD-a.

Promjene u oku mogle bi odražavati razlike u moždanoj povezanosti koje su povezane s ADHD-om, s obzirom na to da je mrežnica usko povezana s mozgom.

Nemir, dekoncentriranost i zaboravljivost su najčešći simptomi ADHD-a

Skupina stručnih istraživača s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yonsei u Seulu istaknula je da je njihova analiza mrežnice “pokazala potencijal kao neinvazivni biomarker za rano otkrivanje ADHD-a”.

Dodali su: “Važno je naglasiti da su prethodni iznimno precizni modeli obično koristili razne varijable koje su postupno pridonosile razlikovanju ispitanika. Naš pristup pojednostavljuje analizu usredotočujući se isključivo na fotografije mrežnice. Ova strategija temeljena na jednom izvoru podataka povećava jasnoću i korisnost naših modela.”

Nova otkrića, objavljena prošlog mjeseca u časopisu npj Digital Medicine, mogla bi omogućiti bržu i točniju dijagnozu ovog poremećaja.

ADHD pogađa milijune, a najčešći simptomi uključuju nemir, dekoncentriranost, zaboravljivost, teškoće u praćenju uputa i organizaciji vremena te impulzivne odluke.

U planu su daljna istraživanja

Komentirajući važnost ranog prepoznavanja simptoma, istraživači su dodali: “Rano otkrivanje i pravovremena intervencija mogu poboljšati društveni, obiteljski i školski život osoba s ADHD-om.”

Ipak, unatoč značaju rezultata, znanstvenici naglašavaju da je riječ o preliminarnoj studiji, s ograničenim brojem ispitanika i dobnom skupinom (prosječna dob ispitanika bila je devet godina). Tim sada planira proširiti istraživanje na veći broj sudionika šireg dobnog raspona, uključujući i osobe s drugim razvojnim teškoćama poput autizma.