Irina Zarutska bila je veoma brižna osoba koja je voljela da pomaže ljudima, ispričao je njen ujak za “People”.
Iako još nije savladala engleski jezik, 23-godišnja ukrajinska izbjeglica izgradila je snažne veze sa ljudima, kako sa mladima, tako i sa starima za tri godine koje je provela u Sjevernoj Karolini.
To se jasno vidjelo na opelu i sahrani prošlog mjeseca, kojima je prisustvovalo mnogo ljudi čije je živote dotakla otkako su ona, njena majka i dvoje mlađe braće i sestara stigli u SAD iz Kijeva u avgustu 2022. godine, priča njen ujak.
Zarutska je bila “lijepak” porodice, kaže on.
Ujak, koji je želio da ostane anoniman, kaže da je samo iz staračkog doma u kojem je radila u Huntersvilu (Sjeverna Karolina) došlo oko 100 ljudi da oda počast. To je bio jedan od njenih prvih poslova, kaže on. Dom, udaljen kilometar ili dva od kuće koju su on i supruga otvorili za Zarutsku i njenu porodicu, organizovao je autobuse kako bi stanari mogli da prisustvuju opelu.
Irina, njena majka, brat i sestra živjeli su sa ujakom i ujnom od dolaska u SAD pa sve do maja.
“Ono što nas je motivisalo da ih izvučemo iz Ukrajine bila je slika na kojoj su se zbijeni krili u skloništu blizu svog stana u Kijevu” kaže on.
“Nisu željeli da dođu u ovu zemlju da budu teret”, nastavlja. “Željeli su da dođu da izgrade novi život.”
Zarutskin život tragično je prekinut kada je smrtno izbodena nožem u vozu lake željeznice u Šarlotu 22. avgusta. Osumnjičeni, 34-godišnji Dekarlos Braun Mlađi, uhapšen je pod optužbom za ubistvo prvog stepena. Ministarstvo pravde ga je takođe optužilo za izazivanje smrti u javnom prevoznom sistemu.
Naime, Irina se vraćala kući iz picerije u kojoj je radila te večeri kada je ubijena. Njen ujak kaže da je brzo napredovala od početne pozicije do kuvarice. Picerija “Zepeddies” u Šarlotu opisala ju je u saopštenju kao “nevjerovatnu radnicu” i “pravu prijateljicu”. Vlasnik picerije bio je među onima koji su prisustvovali sahrani.
Njena ambicija i šarm izdvajali su je, kaže ujak, i izazivali divljenje mnogih. Od dolaska u SAD, Irina je tražila da radi – čuvala je djecu, šetala pse po komšiluku i učila engleski.
“Bila je zaista, zaista brižna osoba, voljela je da pomaže ljudima”, kaže on.
Rat u Ukrajini teško joj je padao, ali je ostala fokusirana na ono što želi da postigne u životu, dodaje.
Željela je da postane veterinarski tehničar i pored rada sa punim radnim vremenom u piceriji, pohađala je časove na koledžu kako bi usavršila engleski. Takođe je učila da vozi.
“Pokušao sam da je naučim da vozi, ali mislim da je jezička barijera u početku otežavala”, kaže ujak.
“Ali onda je njen dečko preuzeo stvar i zaista je naučio da vozi.”
Irina je štedjela novac da kupi svoj prvi auto i očekivalo se da sljedećeg mjeseca položi vozački ispit.
U jednoj od posljednjih razmijenjenih poruka, ujak ju je pitao kako je, a ona mu je ponosno rekla da je uspjela da kupi auto i nauči da vozi.
“Prvo putovanje koje je planirala nakon što dobije vozačku bilo je da dođe i posjeti moju suprugu i mene”, ispričao je.
Kaže da želi da se Irina pamti po svom doprinosu društvu i ljubavi prema porodici.
Njeno ubistvo ostavilo je prazninu u tijesno povezanoj porodici. Otac nije mogao da prisustvuje sahrani i ukopu, već je sve pratio putem FaceTime poziva, dok je plakao zajedno sa njenom majkom.
Ukrajinska ambasada ponudila je pomoć da se njeni posmrtni ostaci prenesu u otadžbinu, ali je porodica to odbila – što ujak vidi kao “dubok” dokaz da se Irina “toliko zaljubila u američki san”.
Iza nje su ostali roditelji, Ana Zarutska i Stanislav Zarutski, brat i sestra Valerija i Bohdan, kao i životni partner Stas Nikulicija i drugi rođaci, prenosi “Yahoo“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.