Život

LEKCIJA IZ EKOLOŠKE OBNOVE Tri generacije šumara stvorile projekt vrijedan divljenja i UN-ovih priznanja

Degradirano područje postalo je jedan od najpoznatijih slučajeva pošumljavanja velikih razmjera u svijetu, nakon decenija sadnje i kontinuiranog upravljanja u Saihanbi, koji se nalazi blizu granice s autonomnom regijom Unutrašnja Mongolija.

FOTO: XINHUA
FOTO: XINHUA

Prema Programu Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), područje se prostire na 92.000 hektara i obnovljeno je nakon što je postalo sušno 1950-ih godina, kada je prekomjerna sječa drveća ostavila tlo izloženim i olakšala napredovanje pijeska prema Pekingu.

Projekt je započeo 1962. godine, sa stotinama šumara poslanih u regiju koju karakterišu intenzivna hladnoća, jaki vjetrovi i niska plodnost tla. Kako prenosi China Daily, šumska farma Saihanba danas je dom za 500 miliona stabala.

Oporavak je napredovao tokom tri generacije radnika, koji su povećali pokrivenost šumama sa 11,4% na 80%. Nekada ozbiljno degradirani, neplodni krajolik, tokom 60 godina transformisao se u najveću pojedinačnu vještačku šumu na svijetu, prema podacima koje su objavili UN i kineski državni mediji. Obim posla pomogao je Saihanbi da stekne međunarodnu istaknutost.

Zelena barijera protiv pustinjskog pijeska

Saihanba se nalazi u osjetljivoj prelaznoj zoni između sušnih područja sjeverne Kine i gusto naseljenih urbanih regija dalje na jugu. Prije oporavka, gubitak vegetacije je pogodovao eroziji i omogućavao vjetrovima da nose pijesak iz sjevernih pustinja prema kineskoj prijestolnici.

Promjena se nije dogodila brzom kampanjom sadnje, već produženim procesom zamjene sadnica, zaštite vegetacije i upravljanja prilagođenog lokalnim uslovima. U hladnim i suhim područjima, mlada stabla imaju manje šanse za preživljavanje kada tlo izgubi organsku materiju i ostane izloženo stalnim vjetrovima.

S napretkom vegetacijskog pokrivača, šuma je počela funkcionisati kao fizička barijera protiv čestica pijeska, te pomagati u zadržavanju vode i zaštiti tla. Ova funkcija objašnjava zašto se Saihanba tretira kao strateška ekološka barijera za sjevernu Kinu, posebno u osi utjecaja iznad Pekinga i Tianjina. UNEP je izvijestio da šuma godišnje obezbjeđuje 137 miliona kubnih metara čiste vode regijama Pekinga i Tianjina. Isti izvor pripisuje lokaciji godišnje oslobađanje 550 hiljada metričkih tona kisika, pored ekonomskog utjecaja povezanog sa zelenim aktivnostima.

Najviše priznanje Ujedinjenih nacija

Međunarodno priznanje stiglo je u decembru 2017. godine, kada je zajednica odgovorna za pošumljavanje Saihanbe proglašena pobjednikom nagrade „Šampioni Zemlje“ (Champions of the Earth) u kategoriji Inspiracija i akcija. Ovu nagradu dodjeljuje UNEP kao najviše priznanje Ujedinjenih nacija za zaštitu okoliša, prepoznajući liderstvo i inicijative vlada, civilnog društva i privatnog sektora sa značajnim utjecajem na okoliš.

U službenom opisu nagrade, UN je istakao da je područje postalo neplodno 1950-ih zbog prekomjerne sječe šuma, što je utrlo put pijesku nanesenom iz sjevernih pustinja da lakše stigne do Pekinga. Direktor zajednice za pošumljavanje Saihanba, Liu Haiying, rekao je UN-u da su radnici obrađivali i štitili šumu “kao svoju djecu” tokom cijelog postojanja ove šumske farme.

U publikaciji iz novembra 2025. godine, China Daily je opisao Mehanizovanu šumsku farmu Saihanba kao površinu od 93 hiljade hektara sa 82% pokrivenosti šumom.

Ekonomska održivost i lekcije za budućnost

Restauracija Saihanbe nije bila ograničena samo na rekompoziciju pejzaža. Prema saopštenju UNEP-a, zeleni ekonomski sektori povezani sa šumama generisali su 15,1 milion američkih dolara još u 2016. godini, kroz aktivnosti vezane za održivo korištenje tog područja. Ovaj aspekt je učinio slučaj relevantnim za debate o oporavku degradiranih područja, jer je pošumljavanje postalo povezano s novim oblicima lokalnih prihoda. Turizam, upravljanje šumama i ekološko uvažavanje teritorije ušli su u narativ transformacije regije.

Uprkos tome, primjer Saihanbe pokazuje da oporavak degradiranog područja zahtijeva više od same sadnje velikog broja drveća. Trajnost šume zavisi od održavanja, izbora odgovarajućih vrsta, zaštite od gubitaka i praćenja stanja tla i vode. U sušnim ili polusušnim regijama, obnova nailazi na prirodna ograničenja koja treba uzeti u obzir. Jaki vjetrovi, niske temperature, malo organske materije i smanjena dostupnost vode ometaju rast sadnica i čine kontinuitet upravljanja jednako važnim kao i početnu sadnju.

Kina održava različite programe za suzbijanje pustinja i širenje vegetacijskog pokrivača, ali Saihanba zauzima posebno mjesto zbog svoje veličine, međunarodnog priznanja i dugoročne naracije. Podaci koje je u januaru 2026. godine objavila vlada provincije Hebei pokazuju da certifikovana površina šumskog gazdinstva pokriva 93.337 hektara. Priča o Saihanbi se i dalje koristi kao globalna referenca u raspravama o dezertifikaciji, eroziji i ekološkoj obnovi, pokazujući rad tri generacije koji je trajao više od šest decenija.