-Knjiga je nastajala ovako dugo jer nisam tragao za pjesmom, nego sam čekao da pjesma pronađe mene, kaže Hajrudin Kurtalić. Svaki stih nastajao je iskreno, u određenom trenutku života, u gradovima i vremenima koja su ostavila trag na meni i mom narodu.
Stihozbirka je pisana hronološki i podijeljena u tri cjeline. Prvi dio, „Grad ljubavi“, nastajao je u ratnom Goraždu od 1992. do 1996. godine i nosi snažan pečat vremena otpora, nade i opstanka. Drugi dio, „Ljepotica Saraj-grada“, vezan je za Sarajevo u poratnim godinama do 2008. godine, dok treći dio, „Grad bez duše“, donosi pjesme nastale u Višegradu od 2008. do 2025. godine.
Sve pjesme odišu emocijom i iskrenošću, a mnoge od njih, zahvaljujući svojoj ritmičnosti i snažnoj poruci, pogodne su i za muzičku obradu. Neke su već tokom ratnih godina u Goraždu bile pretočene u pjesme koje su jačale moral boraca i naroda u danima najtežih iskušenja.
Kroz cijelu zbirku provlači se duboka ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini, prema čovjeku, ženi, zavičaju i posebno prema Gornjem Podrinju i rijeci Drini, koja u njegovim stihovima nije samo rijeka već simbol trajanja, bola i pamćenja. Kurtalićeva poezija nije samo lirika – ona je svjedočanstvo jednog vremena i jednog naroda koji je, uprkos stradanju, znao sačuvati dostojanstvo i ljubav prema svojoj zemlji.
Posebno je upečatljiv patriotizam koji autor iskazuje u svojim pjesmama i životu. Hajrudin Kurtalić nije patriotizam gradio riječima, već djelima. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je borac najelitnije diverzantske jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine na goraždanskom ratištu. Dva puta je teško ranjavan, a u ratu je izgubio ono najvrijednije – oca Amira, kojeg su kolaboracionisti strijeljali na obali Drine u Višegradu, te brata blizanca Fahrudina, poginulog kao pripadnika Prve slavne višegradske brigade Armije RBiH.
Uprkos svemu što je preživio, u njegovim pjesmama nema mržnje. Ima tuge, bola, ponosa i neugasle ljubavi prema domovini. Upravo zato njegova poezija ima posebnu težinu i autentičnost.
Ipak, životna priča Hajrudina Kurtalića otvara i bolno pitanje odnosa društva prema ljudima koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Iako je diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i stekao zvanje profesora odbrane i sigurnosti, nikada nije dobio priliku da radi posao za koji se školovao. Umjesto da njegovo znanje, iskustvo i patriotizam budu prepoznati i iskorišteni za dobrobit društva, bio je prepušten sam sebi.
Danas živi u rodnoj Župi i bavi se poljoprivredom kako bi preživio i prehranio porodicu. U tome nema ništa nečasno – naprotiv, riječ je o poštenom i časnom radu – ali ostaje gorak osjećaj da je društvo zakazalo prema čovjeku koji je dao toliko za svoju zemlju. Sudbina Hajrudina Kurtalića simbol je sudbine mnogih boraca i patriota koji su nakon rata ostali zaboravljeni na marginama društva, iako su u najtežim trenucima bili njegovi stubovi odbrane.
Njegova prva knjiga „Kad se voljelo uprkos svemu“ zato nije samo zbirka pjesama. Ona je i tiho svjedočanstvo o ljubavi prema domovini, o stradanju, dostojanstvu i istrajnosti čovjeka koji ni nakon svih životnih rana nije izgubio vjeru u ljude, u ljubav i u Bosnu i Hercegovinu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.