Među njima posebno mjesto zauzima Fikret Draganović, aktuelni predsjednik Merhameta Bihać, dugogodišnji društveni aktivista, bivši vijećnik i višegodišnji predsjednik bihaćke mjesne zajednice Veliki Lug. Njegova biografija, bogata teškim iskustvima i velikim doprinosima, priča je o upornosti, poštenju i istinskoj solidarnosti.
Svojim aktivizmom i djelovanjem pokazao je kako istrajnost, obaveza prema zajednici i spremnost da se bude na pravom mjestu, oblikuju dugotrajnu društvenu ulogu.
-Uvijek sam bio među ljudima, nikad nisam razmišljao o poziciji nego o tome šta treba uraditi – započinje Draganović svoju priču za Fenu.
Pred sam rat, period u kojem je Bihać postajao sve napetije okruženje, Draganović je bio uključen u rad mjesne zajednice i pripreme koje su, kako kaže, bile nužne za nadolazeću neizvjesnost. Vidjelo se da dolaze vremena u kojima će svako morati znati koji mu je zadatak. Radili smo da povežemo ljude i da organizacija bude jasna. Nije bilo govora o politici; radilo se o redu i odgovornosti – kaže Draganović
U tom periodu ostvario je blisku saradnju s tadašnjim ratnim predsjednikom Okruga Bihać, dr. Irfanom Ljubijankićem. Naglašava da je Ljubijankićev rad bio primjer posvećenosti i smirenosti u najtežim trenucima. Irfan je bio čovjek koji je ulijevao sigurnost. Imao je potrebu da razumije probleme ljudi na terenu i da reaguje odmah. Radio je dan i noć, bez ikakvih privilegija. Mi iz mjesnih zajednica smo imali direktnu komunikaciju s njim. Sve što je trebalo rješavati, rješavalo se odmah. Tu saradnju pamtim kao jedan od stubova odbrane i opstanka Bihaća – ističe Draganović.
U tom periodu posebno ističe 1991. godinu kao ključnu za svoj daljnji put. Tada je učestvovao u obnovi BZK Preporod u Bihaću, a ubrzo nakon toga i u ponovnoj uspostavi Merhameta Bihać. To su prve aktivnosti koje su me ozbiljno usmjerile u humanitarni rad. Kada jednom uđete među ljude kojima je pomoć potrebna, to više ne napuštate – ističe Draganović.
Upravo kroz Merhamet, koji je tada obnovljen, nastavio je pomagati i tokom rata i svih poslijeratnih godina.
Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, njegov rad dobija potpuno novi intenzitet. Tada više nije bilo izbora, kaže, nego samo obaveze. U tim vremenima nisi mogao reći “ne mogu” ili “neću”. Svako je imao svoj dio posla. Moj je bio organizacijski – da se zajednica drži na okupu i da ljudi znaju gdje mogu doći i kome se mogu obratiti. – prisjeća se Draganović
Nakon završetka rata, Draganović nastavlja rad na terenu, kroz strukture mjesne zajednice i kroz funkciju vijećnika u dva mandata, fokusiran na svakodnevne probleme građana. Ljudi su bili iscrpljeni, grad ekonomski slomljen, ali neko je morao raditi na obnovi vodovoda, puteva, papirologije, komunalnih pitanja. To je bio posao koji se morao završavati dan po dan – kaže Draganović
Njegov povratak u Merhamet, sada u ulozi predsjednika, doživljava kao prirodan nastavak puta koji je počeo još 1991. godine. Humanitarni sektor ga, kaže, svakodnevno podsjeća na razmjere potrebe i na skromnost koju taj rad zahtijeva. U humanitarnom radu naučiš da se ljudi ne mjere po tome koliko imaju, nego po tome kroz šta prolaze. Naš je posao da budemo ti koji im pokucaju na vrata – pojašnjava Draganović
Vrhunac njegovog dugogodišnjeg humanitarnog rada i društvenog angažmana bilo je nedavni otvor poljoprivredno-prehrambenog centra Merhameta u Bihaću, vrijedan dva miliona KM. Ovaj kompleks biće u potpunosti stavljen u službu socijalno ugroženih kategorija. Ovdje ćemo pripremati obroke, pakovati hranu i dostavljati je na kućne adrese. Uskoro počinje raditi i pekara, a naš voćnjak sa 250 sadnica doprinijet će kvalitetnijem meniju Narodne kuhinje – rekao je Draganović
Naglašava da se pritisak na Merhamet posljednjih godina pojačao zbog teške socijalne situacije. Potreba je sve veća, a mogućnosti ograničene. Ali niko ne smije ostati gladan. To je minimum dostojanstva koji zajednica mora osigurati. – poručuje Draganović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.