Istraživači koji su analizirali mikroskopske fragmente nuklearnog goriva izbačene iz reaktora nakon eksplozije 1986. godine otkrili su da su neke čestice zadržale gotovo nepromijenjenu strukturu, prenosi Daily Mail.
Ekološki rizici
Ovo otkriće moglo bi doprinijeti boljem razumijevanju dugoročnih zdravstvenih i ekoloških rizika koje predstavlja radioaktivna kontaminacija.
– Očuvana struktura čestica iz Černobilja, čak i nakon četiri decenije, ukazuje na to da će još dugo ostati izvori radioaktivnih materija – navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Hazardous Materials.
Kada je četvrti reaktor nuklearne elektrane u tadašnjoj sovjetskoj Ukrajini pregrijan i eksplodirao, u atmosferu je oslobođen oblak koji je sadržavao više od 100 različitih vrsta radioaktivnih čestica.
Ovi sitni fragmenti, veličine od osam do 50 mikrometara, i danas zadržavaju radioaktivnost. Oni nastavljaju predstavljati izvor kontaminacije tla u Zoni isključenja oko Černobilja, kao i u okolnim područjima.
Tri grupe
Istraživački tim analizirao je šest radioaktivnih čestica kako bi utvrdio na koji su se način promijenile tokom proteklih 40 godina. Rezultati su pokazali da su neke od njih stabilnije nego što se ranije pretpostavljalo.
Autor istraživanja Tobijas Vajsborn (Tobias Weißborn) objasnio je da se ove čestice mogu podijeliti u tri osnovne grupe.
– Postoje tri grupe ovih čestica. Prvu grupu čine čestice koje su, s hemijskog i fizičkog stanovišta, i dalje veoma slične nuklearnom gorivu, uranij-dioksidu. Drugu grupu čine čestice koje su djelimično ili u potpunosti obavijene slojem cirkonija ili su se potpuno stopile s njim. Treća grupa nastala je kada se grafitni moderator u reaktoru zapalio i gorio 10 dana – objasnio je Vajsborn.
Tokom požara, nuklearno gorivo pretvorilo se u različite okside uranija. Ovi materijali mogu se raspadati na mikroskopske čestice prašine koje se potom pod utjecajem vjetra šire zrakom.
Radioaktivni materijali
Udisanje takvih čestica može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik jer radioaktivni materijal na taj način može dospjeti u organizam.
Kako bi detaljnije ispitali fragmente, istraživači su koristili složene eksperimente rendgenske difrakcije, metodu koja im je omogućila da prouče unutrašnju strukturu radioaktivnog materijala.
Analiza je pokazala da su neke čestice sačuvale veliki dio svoje prvobitne strukture nuklearnog goriva, uprkos višedecenijskom izlaganju različitim vanjskim utjecajima.
Ovi rezultati ukazuju na mogućnost da pojedini fragmenti radioaktivnog materijala iz Černobilja ostanu strukturno očuvani znatno duže nego što se očekivalo. To bi moglo produžiti ekološke posljedice katastrofe koja je obilježila historiju nuklearne energije.
Ograničenja studije
Uprkos značajnim nalazima, naučnici naglašavaju da rezultate treba tumačiti oprezno i da oni ne omogućavaju donošenje konačnih zaključaka o zdravstvenim rizicima za stanovništvo.
– Svaka pojedinačna čestica ima drugačiju strukturu – rekao je Vajsborn, ističući da je istraživanje obuhvatilo samo šest čestica prikupljenih na dvije različite lokacije.
Prema njegovim riječima, za pouzdanije zaključke o dugoročnoj stabilnosti radioaktivnih čestica potrebno je prikupiti uzorke s mnogo više lokacija i analizirati znatno veći broj fragmenata.
– Za donošenje općenitijih zaključaka o stabilnosti čestica iz Černobila bilo bi neophodno prikupiti uzorke s mnogo većeg broja lokacija i ispitati mnogo više čestica.
Prosječne vrijednosti
Čak i kada bismo u nekom trenutku dobili određene prosječne vrijednosti, i dalje ne bismo mogli donositi univerzalne zaključke o zdravstvenim rizicima u tom području – dodao je.
Istraživanje tako pruža novi uvid u dugotrajnost radioaktivnog materijala zaostalog nakon katastrofe, ali istovremeno pokazuje koliko je još potrebno naučnih analiza kako bi se preciznije procijenile njegove dugoročne posljedice po okoliš i ljudsko zdravlje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.