Organizatori ove manifestacije u tom gradu bili su Katedra za historiju Pravnog fakulteta UNZE-a uz učešće Evropskog udruženja studenata prava Zenica (ELSA Zenica) i Asocijacije studenata Pravnog fakulteta UNZE-a, a pridružili su im se i studenti drugih fakulteta tog univerziteta, građani te osnovci i srednjoškolci Zenice. Ne tako davno, 31. maja 1992. godine, krenula je stigmatizacija i simbolizacija žrtava prijedorskog genocida. Zenica ima posebnu dužnost ima posebnu moralnu odgovornost, jer prva raseljena lica iz BiH, koja su ne svojom voljnom, nego bježeći od agresora i genocida, došla u Zenici su upravo bili Prijedorčani. Prijedorčani su utkali svoje kulturne, akademske i druge vrijednosti u sam grad Zenicu. Ovo je minimalno što možemo uraditi da se sjetimo žrtava tog genocida – istakao je u svom obraćanju prof. dr. Ajdin Huseinspahić.
Zločin u Prijedoru, istakao je, prošao je sve faze genocida. Manje je poznato, kazao je, da je svo legalno i legitimno rukovodstvo Opštine Prijedor, 17. janaura 1992. “smaknuto i smijenjeno”, a proglašena je Srpska opština Prijedor, u okviru Srpske autonomne oblasti Bosanska Krajina.
Druga faza, kazao je, krenula je kroz simbolizaciju, a to su “bijele trake”- 31. maj 1992. godine, kada je naloženo, proglasom preko Radio Prijedora, nesrpskom življu tog grada naloženo da na kuće izvjese bijele čaršafe te bijele trake na nadlaktice. Po uzoru na “žute trake”, kojima su u Drugom svjetskom ratu fašisti naložili obilježavanja “Jevreja”. Stigmatizacija je prisutna i danas, kroz negaciju zločina genocida. Nakon klasifikacije i stigmatizacije, i simbolizacije, uslijedila je dehumanizacija, diskriminacija. Nesrbi na području opštine Prijedor vraćani su sa svojih radnih mjesta. I to svi. Od portira do predsjednika Opštinskog suda. Do Nusrete Sivac, sutkinje Opštinskog suda u Prijedoru, do pravobranioca i načelnika Čehajića (Muhamed-op.a.). Načelnik je ubijen, pravobranilac je ubijen, predsjednik Opštinskog suda je ubijen…Farmeri i poljoprivrednici su ubijeni. Nema razlike u tome šta si, ako si protiv fašističke ideologije i za državu BiH – podvukao je Huseinspahić.
Danas, dodao je, proživljavamo posljednju fazu genocida – njegovo poricanje, a koja može biti uvod u novi genocid. Ako zločinci ne shvate i iskreno se pokaju za svoja zlodjela.
Studentica prve godine Pravnog fakulteta UNZE-a Amila Rebihić istakla je kako je vrlo važno obilježavati ovakve historijske trenutke te podizati svijest među ljudima, a pogotovo među mladima. Smatram da je jako važno da svaki dan slušamo ovakve stvari i gledamo dokumentarce, da smo upućeni u svaki detalj. Zato što naša prošlost može da definiše i našu budućnost – kazala je Rebihić.
Današnji skup počeo je intoniranjem državne himne te čitanjem proglasa na Radio “Prijedoru”, koji je objavljen 31. maja 1992. godine, a koji je pročitao Rade Mutić. Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice. Za Radio ‘Prijedor’, 31. maja 1992. godine, Rade Mutić – glasio je proglas koji je najavio golgotu nesrpskog stanovništva te opštine, koji su masovno odvođeni u logore.