Ta usporedba nije nastala slučajno, već zato što je drvo drena izdržljivo, otporno na bolesti i može doživjeti više od sto godina.
Dren (lat. Cornus mas) raste u gotovo cijelom svijetu, ali najbolje uspijeva na području srednje i jugoistočne Europe i u jugozapadnoj Aziji.
Može se pronaći na suhim, sunčanim i kamenitim stranama listopadnih hrastovih šuma.
A može i u neposredoj blicini sarajevske Općine Centar. Odlično je rodio, ali propada…niko ga ne bere…
Dren je listopadni grm ili manje drvo koje može narasti najviše do 8 metara. Krošnja je gusta i zaobljena, a listovi su ovalni s izvučenim vrhovima.
Cvate u februaru i martu , a sazrijeva od jula do oktobra.
Plodovi, poznati i pod nazivima drenjule i drenjine, su tamnocrvene boje, dužine 14 do 16 mm, a u sredini ploda je koštica.
U ljekovite svrhe možete koristiti gotovo sve dijelovi drena – koru, list, cvijet, plod.
Plodovi se beru čim počnu dobivati crvenu boju i suše se na toplom mjestu.
Kora se guli u jesen ili u rano proljeće s debla ili debljih grana.
Ljekovita svojstva drena
Vrijednost drena i njegova ljekovita svojstva prepoznata su još u antičko doba.
Tome svjedoče sačuvani zapisi iz Grčke, Rima i Perzije koji kažu da se dren koristio za ublažavanje bolova te za brži oporavak bolesnika.
U prvom stoljeću dren spominje i grčki liječnik Dioskorid, autor opsežnog djela “O ljekovitim tvarima” koje je služilo liječnicima i botaničarima sve do renesanse.
Plod drena sadrži veliku količinu vitamina C, prirodne šećere, organske kiseline, pektin i tanin.
Dren se koristi kao narodni lijek koji pomaže kod brojnih tegoba, a najpoznatiji je kao prirodno sredstvo koje pomaže kod: bolesti grla, bolesti bubrega, slabokrvnost i proljeva, groznice, rana hemeroida, menstrualnih bolova, povišenog šećera, viška vode u organizmu, oslabljenog imuniteta, tinitusa
Plodovi drena jedu se svježi, smrznuti ili sušeni. Od plodova se mogu raditi sokovi, čajevi, tinkture i likeri.
Čajevi se mogu pripremati i od kore, cvijeta ili listova drena.