Sam Kemiš 1987. godine u otvorenom pismu iznio je sve pikanterije koje su dovele do kraha braka.
– Dragan Stojković Bosanac, Tahir Turkalić i ja bili smo dugogodišnji nerazdvojni saradnici u poslu i privatnom životu. Zajednički smo radili mnoge projekte, a motiv nam je bio kreiranje novog zvuka u narodnoj muzici. Kao primjer takve nesebične saradnje mogu da navedem da sam Dragana Stojkovića čak pozvao da svira i na ploči moje tadašnje supruge Vesne Zmijanac. U to vrijeme, Dragan Stojković nam je bio kućni prijatelj i on je zaista jedini čovjek u koga ne bih posumnjao da bi mi se ikada miješao u brak, a naknadno sam saznao da je u oktobru pretprošle godine (1985) već bio sa Vesnom, kao i poslije toga. U novembru sam se sporazumno rastao s Vesnom Zmijanac, saznavši za njene mnogobrojne avanture – naveo je aranžer.
Dodao je da su muke za njega počele tek poslije razlaza sa Zmijančevom.
– Ovim sam želio da okončam jedan ružan period u mom životu. Početkom decembra sam se iselio iz zajedničkog stana u Lješkoj ulici, a u januaru, kada sam došao po svoje stvari, u stanu sam zatekao novoimenovanog urednika propagande PGP RTB (Vlada Jovanović, s kojim je Vesna kasnije dobila kćerku Nikoliju, prim. aut.) u vrlo domaćoj atmosferi (u gaćama). O njemu, inače, imam vrlo pozitivno mišljenje, kao vrlo sposobnom propagandisti, koji svesrdnim angažovanjem može mnogo da učini na afirmaciji nekog pjevača (primjer Vesne Zmijanac) – ispričao je, piše Blic.
Kemiš je dalje dodao:
– Međutim, afirmacija Vesne je ovog puta išla preko Zoričinih i mojih leđa, jer je propagandni tim Vesne Zmijanac smislio da bi za nju bilo najbolje da afirmaciju traži pjesmama i imidžom u kojima oplakuje “nesrećnu ljubav” sa mnom. Ne mislim da je postojala zla namjera, međutim, Vesnina tendenciozna afirmacija pretvorila se u moru kuće u kojoj ja sada živim. Očigledno da postoje ljudi koji su povjerovali tim propagandnim mahinacijama, pa nam bukvalno ne daju mira, danonoćno nas uznemiravaju telefonom, pišu bljuvotine po kući i ne dozvoljavaju da normalno živimo i radimo – napisao je Kemiš u otvorenom pismu tada.