“I evo nas, nakon sedam godina vladanja tih Trojkinih “evropskih standarda”, u julu 2025. godine, a konkursa za zapošljavanje prosvjetnih radnika u Kantonu Sarajevo još uvijek nema. A ostala su nepuna dva mjeseca do početka nove školske godine.
U uređenim sistemima prosvjetni radnici, zaposleni u ustanovama obrazovanja, ljudi koji odgajaju i obrazuju djecu nemaju problema sa nastavnim planovima i programima, nastavnim normama, a posebno ne sa egzistencijalnom neizvjesnošću u vidu konkursa koji kasne i ove godine u Kantonu Sarajevo”, kazao je Bandić, saopćeno je iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu.
U uređenim sistemima, dodao je, radnici su oslobođeni svake distrakcije koja bi im odvlačila pažnju, fokus i koncentraciju, kako bi proces odgoja i obrazovanja budućih generacija bio efikasan, stabilan i posvećen.
“Uređena društva izdvajaju ogroman novac za edukaciju nastavnog osoblja jer shvataju da su edukatori ljudi u čijim rukama je budućnost društva i države. I nastavnici ti koji su duboko involvirani u proces uređenja sistema, u svaku aktivnost vezanu za obrazovanje, od kurikuluma do školskih planova, jer su oni ključni faktor sistema. Oni dolaze iz učionica, iz nastave i najbolje znaju šta učenicima treba da bi napredovali.
U uređenim sistemima se ne nagađa i ne improvizuje, a nastavnici žive taj posao. Čak ni stambena pitanja, ni krediti ne opterećuju prosvjetnog radnika jer su im na raspolaganju jasno definisani programi pomoći i olakšica, a ono što se od njih očekuje jeste potpuna posvećenost obrazovanju”, naveo je.
O čemu sve brine nastavnik
To je, kako je istakao, moguće zbog toga što nastavnik ne brine ima li nastavnu normu, ima li sredstava za dodatnu nastavu ili vannastavne aktivnosti, te da li će konkursi biti raspisani na vrijeme ili da li će uopće raditi naredne školske godine?
“Juni je prošao i škole su svoj dio posla završile na vrijeme, dostavile sistematizacije, planove i iskazale potrebe za novim radnim mjestima. Upis učenika u prve razrede osnovnih škola pomjeren je na februar, kako bi se na vrijeme znalo koliko je nastavnog kadra potrebno, tako da se s pravom očekivalo da će konkursi biti raspisani ranije, bez zastoja. Nažalost, iako su svi preduvjeti ispunjeni, ponavlja se scenario iz prethodnih godina jer Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS još uvijek nije raspisalo konkurse za prijem nastavnog osoblja. U međuvremenu, sistem ulazi u novu fazu digitalizacije konkursa, proceduru koja nije dovoljno testirana, nije provjerena u praksi, niti funkcionalno pripremljena. Tako da je umjesto olakšanja, digitalizacija unijela dodatnu nesigurnost i strah među prosvjetne radnike”, naglasio je
Važeći Pravilnik o tehnološkom višku i zbrinjavanju zaposlenika sistema obrazovanja u KS, ocjenjuje Bandić, uopće ne predviđa digitalizaciju tog procesa, niti korištenje EMIS sistema za zbrinjavanje radnika.
“Upravo taj nesklad između važećih propisa i “zamišljene digitalizacije” stvara pravni i institucionalni haos. Učitelji i nastavnici koji već godinama u Kantonu Sarajevo rade na određeno vrijeme dovedeni su do očaja jer su ponovno u stanju neizvjesnosti oko sopstvene egzistencije. Svake godine ih čeka isti cirkus iščekivanja i stresa oko toga da li će uopće raditi.
A riječ je o ljudima koji obrazuju i odgajaju našu djecu, trude se i brinu o njima, a ne znaju da li će imati posao u septembru. Vlast u Kantonu Sarajevo mora shvatiti da se princip pravednosti u društvu ne ostvaruje bacanjem floskula sa tv ekrana i statusima na društvenim mrežama, već konkretnim odnosom institucija sistema prema živim ljudima, na prvom mjestu sopstvenim uposlenicima. I da socijalna pravda nije ideal, već preduvjet za razvoj svakog društva”, naveo je Bandić i dodao:
“Našim prosvjetnim radnicima su potrebni sigurnost i stabilnost da bi mogli biti fokusirani na svoj posao. A vlast svojim nemarom ponovo dovodi ove ljude u stanje neizvjesnosti i nesigurnosti. Vlast je trebala pokazati barem malo poštovanja i odraditi svoj dio posla na vrijeme, jer konkursi nisu luksuz, već zakonska obaveza Ministarstva odgoja i obrazovanja KS!
Poseban problem, ističe on, predstavlja činjenica što su radni odnosi na određeno vrijeme postali pravilo, a ne izuzetak, naročito u osnovnom i srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo.”
“Takva praksa ne samo da ugrožava stabilnost egzistencije prosvjetnih radnika, već otežava i planiranje života, kao i profesionalnog usavršavanja. Nažalost, u Kantonu Sarajevo je postalo pravilo da se zakonski i institucionalni okvir obrazovanja kreira bez aktivnog učešća ljudi iz obrazovnog procesa.
Zvuči nevjerovatno, ali istinito, da se sistem obrazovanja uređuje bez nastavnika, pedagoga, direktora škola i ljudi, stručnjaka iz prakse. Takav ad hoc pristup ovoj oblasti, pogodio je sistem obrazovanja Kantona Sarajevo poput kakvog virusa.Izrađeno je mnogo raznih podzakonskih akata, planova i mnogo novca je utrošeno, a rezultat u praksi su poražavajući”, istakao je.
Prosvjetari pretvoreni u administrativne pisare
Prosvjetni radnici su, kako ocjenjuje, umjesto edukatora i odgojitelja pretvoreni u administrativne pisare, zatrpane sporednim zadacima i papirologijom.
“Upravljačke strukture škola su razvlaštene, dok je Ministarstvo preuzelo sve njihove nadležnosti, čime je uspostavljena potpuna politička kontrola nad cijelim sistemom obrazovanja. Škole u Kantonu Sarajevo više i ne funkcionišu kao odgojno-obrazovne institucije, već kao produžena ruka administracije Ministarstva odgoja i obrazovanja KS, a koje se prvenstveno bavi stranačkim zapošljavanjem
U tom procesu političkog ovladavanja sistemom obrazovanja, odgojno-obrazovna funkcija škola, te potrebe nastavnika i učenika su gotovo zanemarene i stavljene u drugi plan. A ova tema je od izuzetne važnosti zbog obrazovanja naše djece i budućnosti društva u kojem živimo. Ko god misli da se sistem obrazovanja može uređivati i graditi improvizacijama, ignorisanjem prosvjetnih radnika i stalnoj neizvjesnosti oko svih bitnih elemenata odgojno-obrazovnog procesa, taj nas vodi u propast. I to ne samo dugoročno, nego već od septembra!”, smatra zastupnik Bandić i dodaje:
“Ali koga je ovdje briga šta će se sutra desiti, sve dok se namiruju lični interesi pojedinaca unutar klijnetelističkog projekta Trojke. To su nam stranke Trojke pokazale više puta, na mnogim bitnim političkim pitanjima, od Zakona o prebivalištu, pa do odnosa prema presudi Kovačević protiv BiH. Tako da ovakvo, kontinuirano bahato ponašanje Ministarstva odgoja i obrazovanja KS prema nastavnom osoblju nije nikakav evropski standard, već standard klijentelističkih kamarila država trećeg svijeta kojima su škole kasarne, a prosvjetni radnici narednici koji vrše temeljnu obuku
U takvim sistemima se ne cijeni znanje i rad, već isključivo poslušnost vlasti. A upravo su stalni konkursi i egzistencijalna neizvjesnost koju proizvode po svako ljudsko biće prilika da se osigura poslušnost vladajućoj kamarili. I u Kantonu Sarajevo u svakoj prilici, kroz institucije obrazovanja, Trojka dosljedno provodi baš te standarde.”