No, iako se ne čini kao nešto što će ti prvo pasti na pamet, ali možda mu je potrebno više ljubavi, razumijevanja ili jednostavno drugačiji odgojni stil.
Svjesni smo činjenice da smo mi, roditelji, odgovorni za dobrobit i budućnost naše djece. Svjesni smo da smo mi ti koji im moraju usaditi navike i vrijednosti koje želimo da usvoje, te da će im one pomoći da vode normalan život. I ne, ne tražimo od mališana da nas bespogovorno slušaju i bez treptaja okom naprave baš sve što im kažemo. No, budimo iskreni, svako toliko se pitamo – zašto dijete ne sluša?! I nekad zaista trebamo da nas poslušaju i naprave ono što im kažemo da naprave, barem većinu vremena. Jer ako ne sluša i ne čuje što se od njega traži… Pa, sukobi u domu su svakodnevna pojava.
Činjenica je, i to moramo odmah na početku raščistiti, da niti mi odrasli ne volimo da nam se naređuje da napravimo ovo ili ono. Ne volimo kad nam govore što da napravimo, kad imamo osjećaj da nam kontroliraju život ili nameću što trebamo učiniti. No, ako razumijemo zašto nešto moramo napraviti i ako nam to ima smisla, onda ćemo to radije napraviti.
Pa zašto onda misliš da iz djetetove perspektive stvari izgledaju drukčije? Zašto dijete ne sluša i trebam li se brinuti? Činjenica da dijete odbija slušati i izvršiti naredbe može se smatrati čak i pozitivnom stranom razvoja. To znači da je u procesu izgradnje vlastitog identiteta, da si dopušta preispitivati situacije i da nije podložno i plašljivo. One manje bitne iskaze buntovnosti ne treba u pravilu smatrati problemom.
Zašto dijete ne sluša i trebam li se brinuti? Činjenica da dijete odbija slušati i izvršiti naredbe može se smatrati čak i pozitivnom stranom razvoja. To znači da je u procesu izgradnje vlastitog identiteta, da si dopušta preispitivati situacije i da nije podložno i plašljivo. One manje bitne iskaze buntovnosti ne treba u pravilu smatrati problemom.
Međutim, također nije dobro ako je dijete neprestano i uvijek prkosno i predstavlja tvoju – oporbu. To ometa interakciju roditelja i djeteta, čini vezu između vas težom i sprječava učenje važnih lekcija. No, kako zapravo znati razliku i procijeniti kad treba ignorirati, a kad postaviti sebi pitanje: Dobro, zašto dijete ne sluša? Na ovo trebaš obratiti pažnju:
Dijete je neprijateljski nastrojeno, razdražljivo ili agresivno.
Stalno prkosi autoritetu i odbija poslušnost.
Smeta drugim ljudima, loše se ponaša prema njima ili ima problema s kolegama iz razreda, učiteljima ili članovima obitelji.
Ogorčeno je i osvetoljubivo. Laže, spremno je i na sitne krađe.
Ne prihvaća svoje pogreške, općenito krivi druge i ne tolerira frustraciju.
Kada dijete ne sluša naredbe, dobro je razmisliti o tome što se događa, radi li se o tipičnom buntu karakterističnom za određenu dob, predstavlja li dijete problem ili se obiteljska dinamika mora promijeniti. Zašto dijete ne sluša i ne prihvaća naredbe Bilo da se ova navedena ponašanja javljaju rijetko i tek povremeno ili često i intenzivna su, postoji nekoliko uzroka koji mogu objasniti zašto dijete ne sluša i ne prihvaća naredbe. Među glavnima su ovi: Temperament Temperament je urođena tendencija opažanja, mišljenja, osjećanja i djelovanja na određeni način. S tim se rađamo i to nam je, dakle, urođeno. Neka djeca imaju težak temperament koji ih dovodi do toga da doživljavaju više negativnih emocija te da budu buntovnija i razdražljivija.
Razvojna faza
Također je važno uzeti u obzir stupanj razvoja djeteta. U dobi od oko dvije godine uobičajeno je da se pojavi faza prkosa prema odraslima. U to vrijeme dijete otkriva sebe kao samostalno biće i želi afirmirati svoju individualnost. Osim toga, mogu se osjećati starijima i ne žele prihvatiti pomoć ili primati naredbe ni od koga. Osim toga, važno je uzeti u obzir kognitivnu i emocionalnu nezrelost djetinjstva. Kontrola nagona još se nije razvila i djeca još nisu stekla alate za toleriranje frustracije. Iz tog razloga mogu biti nerazumni, imati emocionalne ispade ili postati razdražljivi u određenim situacijama.
Psihički poremećaji
Iako neposluh i pobuna mogu biti normalni, također je moguće da reagiraju na eksternalizirajući poremećaj. To su poremećaji koji uključuju krajnje neprilagodljivu eksternalizaciju emocija i unutarnjih stanja s kojima oni ne znaju upravljati. ADHD, oporbeni izazovni poremećaj ili povremeni eksplozivni poremećaj neki su od njih.