Kremiranje je proces spaljivanja tijela preminule osobe na vrlo visokim temperaturama, a nakon kremacije kosti se melju u prah i zajedno s pepelom stavljaju u urnu, posudu koja se koristi za čuvanje pepela.
“Ne samo da određuju kako da živimo, već nam diktiraju i smrt i kako da se pokopamo kad umremo”, rekla je.
Građanka Sarajeva, koja se predstavila kao Bosanka, iznijela je svoju dugogodišnju borbu da se izgradi prvi krematorij u BiH.
“Nisam mogla ovjeriti svoje posljednje želje kod svakog notara”, rekla je, prenosi N1. Dodala je da se još u Bosni i Hercegovini čude za civilizacijski način ukopa nakon kremiranja, odnosno spaljivanja posmrtnih ostataka, iako je ovo “zemlja živih lomača”.
Ona je rekla da se zbog toga tijela mrtvih moraju prevoziti u Hrvatsku ili Srbiju radi kremiranja.
Da li su ateisti marginalizovani?
Istakla da, po njenom mišljenju, nepostojanje krematorija pokazuje da Bosna i Hercegovina još ne primjenjuje sekularne principe.
Građanka Sarajeva, nezadovoljna inertnošću vlasti, podsjetila je prisutne na samospaljivanje Grahama Bamforda, Britanca koji je 1993. godine žrtvovao svoj život kako bi skrenuo pažnju na stradanja u BiH.
Izgradnja prvog krematorija u Sarajevu, na groblju Vlakovo, trebala je biti završena 2020. godine, ali su radovi obustavljeni zbog nedostatka potrebnih dozvola.
Iako su neki gradovi u BiH predvidjeli mjesta za polaganje urni, krematorij još uvijek ne postoji, što prisiljava porodice da traže alternative u susjednim zemljama, što im stvara dodatne troškove.
Ovo je otvorilo među panelistima raspravu o tome da li su ateisti i oni koji ne prakticiraju religiju marginalizirani u Bosni i Hercegovini, jer su čak i posmrtni rituali definisani prema dominantnim vjerskim praksama, dok se alternative, poput kremiranja, ignoriraju ili smatraju neprihvatljivima.