Kao i mnogo puta do sada, aforizmi Duška Radovića nas pokreću da se duboko zamislimo nad svojim riječima i postupcima i da život sagledamo iz jednog drugačijeg ugla, prenosi direktno.rs.
Ovo je prava poruka za sve one koji često kukaju nad svojim životom i svojom sudbinom!
“Malo je života bez šavova i zakrpa…
Ne može! Čovjek je proklet! On bi htio i dugo da živi i da mu bude lijepo. E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, ali iz parčića. Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu…
Svakome se primijeti gdje je šav – nekome na licu, nekome u očima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani – iz mnogo dijelova.
Mi više volimo život, nego život nas. U tome je stvar!
E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane.“
Kada vam je teško i za sve nedaće okrivite ovaj jedan život koji imate, sjetite se ove poruke, biće vam lakše.
Ko ima problem, neka digne ruku. I neka je drži tako sve dok mu ne utrne. Kad je spusti ruku, biće mu mnogo lakše.
Crtice iz života
Dušan Radović bio je poznati srpski pjesnik, pisac i novinar, te TV-urednik. Rođen je u Nišu 1922. godine. Zbog prirode očevog posla preselio se s porodicom u Suboticu. Tamo je 1931. godine napisao svoju prvu pesmu. 1934. godine počeo je da objavljuje svoje prve pesme za decu u listu “Železnički venac” te u dnevnom listu “Vreme”.
1936. godine porodicu je pogodila tragedija, njegova sestra Desanka se udavila. 1938. porodica Radović preselila se u Beograd. 1946. Dušan Radović je odustao od fakulteta i zaposlio se. Već sljedeće godine postao je glavni urednik lista “Pionirske novine” i tada počinje profesionalno da piše literaturu za decu.
1960. postao je urednik Programa za decu Televizije Beograd. Vodio je emisije “Na slovo, na slovo”, “Laku noć, deco” i “Smešne reči”. 1970. godine njegova poema “Če, tragedija koja traje” izlazi u Njujorku, a za tekst istoimene predstave dobija nagradu Sterijinog pozorja. 1973. godine Radović je pokrenuo časopis “Poletarac”.
Njegova djela prevođena su na mnoge poznate svjetske jezike. Poznate nagrade koje je Radović dobio za svoj književni rad su nagrada Neven, nagrada Mlado pokolenje, nagrada Zmajeve dečje igre i mnoge druge. Dobio je diplomu Međunarodne organizacije za dječju književnost Hans Christian Andersen.
Najpoznatija djela ovog autora su zbirke pesama “Poštovana deco”, “Smešne reči”, “Pričam ti priču”, “Vukova azbukaŽ”, “Zoološki vrt” i mnoge druge. Uz njih Radović je objavio i knjige aforizama “Beograde dobro jutro 1, 2 i 3”.
Posthumno su objavljene knjige: “Vestern”, “Ženski razgovori”, “O plakanju”, “Na ostrvu pisaćeg stola” i “Kratke priče”, “Na slovo, na slovo”.
Radović je umro 1984. godine u Beogradu.