Dok se stranke “kolju” među sobom ko će biti novi načelnik, ko može ide.
Za osam godina, Velika Kladuša ostala je bez više od 5.000 stanovnika, ako je suditi po izlaznosti na izbore.
2012. godine bilo je ukupno glasaca 20.754 koji su ostvarili svoje biračko pravo.
Tada je stranka Fikreta Abdića dobila 13.117, ostali 7.557 glasova.
Već četiri godine kasnije, glasalo je skoro 2.000 ljudi manje.
Osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić dobio je 9.026 glasova.
Svi ostali su bili jači – imali su na svojoj strani 9.739 onih koji su im dali povjerenje. Ali su sujete i lične ambicije bile jače – nisu se mogli ujediniti.
Trend je nastavljen i 2020. godine.
Na izbore je izašlo 15.701 birač. Abdić i Laburisti dobili su 7.010 glasova.
Njegovi protivnici – 8.691 glas.
Ne treba sumnjati da će se pad podrške Laburistima i Abdiću nastaviti.
To postaje sasvim očigledno.
Vidi se i po tome što se Laburistička stranka ne hvali masovnim skupovima u dijaspori.
Iako su u posjeti svojim simpatizerima u inostranstuv, članovi stranke koju predvodi osuđeni ratni zločinac ne hvale se na Facebooku slikama. Višegodišnje zamajavanje i obmane pristaša stigle su na naplatu.
Opozicija ni to ne zna kapizalizirati.
Dok Laburisti doživljavaju debakl, oni se “poklaše” među sobom.
Time samo dodatno pomažu dalju depopulaciju i ove općine.
Ako opozicija Velike Kladuše nije u stanju savladati oronule Laburiste, kako će rješavati veće – istinske probleme?
Također, ako su se centrale stranaka tek nakon svega uključile (i pobrljale kakav takav dogovor), kako će pomoći svojim organizacijama na lokalu u krupnijim izazovima.
Ne, nije Velika Kladuša ostavljena.
Ona živi sudbinu bezmalo svake općine u Bosni i Hercegovini.