Ovaj događaj u historiji je zabilježen pod nazivom “Christmas truce” ili u bukvalnom prevodu “Božićno primirje”.
Ovaj događaj jedan je od najpripovjednijih i najčudnijih trenutaka Velikog rata—ili bilo kojeg rata u historiji.
Britanski mitraljezac Bruce Bairnsfather, kasnije istaknuti karikaturista, pisao je o tome u svojim memoarima. Kao i većina njegovih kolega iz 1. bataljona Kraljevskog Warwickshire puka, provodio je praznično predvečerje drhteći u blatu, pokušavajući se ugrijati.
Dobar dio proteklih mjeseci proveo je boreći se protiv Nijemaca. A sada, u dijelu Belgije zvanom Bois de Ploegsteert, čučao je u rovu koji se protezao samo tri stope duboko i tri stope u širinu, a dani i noći su mu bili obilježeni beskrajnim ciklusom nesanice i straha, ustajalim keksom i vlažnim cigaretama.
“Ovdje sam bio, u ovoj užasnoj glinenoj šupljini,” napisao je Bairnsfather, “… miljama i miljama od kuće. Hladan, mokar i prekriven blatom.”
Većina izvještaja sugerira da je primirje počelo pjevanjem pjesama iz rovova na Badnje veče, „lijepa noć obasjana mjesečinom, mraz na tlu, bijel gotovo svuda“, kako je rekao Albert Moren iz Drugog puka Queens, u dokumentu koji je kasnije objavio New York Times. Graham Williams iz Pete londonske streljačke brigade opisao je to još detaljnije:
„Prvo bi Nijemci otpevali jednu od svojih pjesama, a mi onda jednu našu, sve dok nismo krenuli sa ‘O Come, All Ye Faithful’, Nijemci su se odmah pridružili pjevanju iste himne na latinske riječi Adeste Fideles. I pomislio sam, pa, ovo je zaista nevjerovatna stvar – dvije nacije pjevaju istu pjesmu usred rata.”