Radosti vogošćana nije bilo kraja. U Vogošću stigla trola. No, sa njom su stigli i probermi.
Očekivalo se da sa trolejbusom vožgošćani dobiju kvalitetniji i redovnji saobraćaj, ali i povećan broj vožnji vozila gradskog javnog prijevoza.
Međutim, stari problemi opet su se vratili na scenu.
Umjesto da se; sa dva prevoznika: GRAS i Centrotrans, koji na relaciji Vogošća-Sarajevo obavljaju gradski javni prevoz; poveća broj vožnji, na ovoj realaciji on se, sudeći po reakcijama građana, smanjio (!!??)
Zbog uvođenja trolejbusa Centrotrans je redukovao broj vožnji svojih autobusa, a GRAS, po ranijoj navici, uzdajući se u vozila Centrotransa, nije uveo u saobraćaj dovoljan broj trolejbusa.
Dok ova dva prevoznika računaju jedni na druge, ni jedan od njih ne računa na potrebe vogošćana.
U Centrotransu smatraju da vogošćani nisu “zakinuti” za broj vožnji jer mogu računati na tranzitne linije iz Kaknja, Breze… ka Sarajevu i obratno. Međutim, ti autobusi, koji voze ka Sarajevu ne svraćaju na glavno (polazno) autobusko stajalište u Vogošći te ih oni koji u Jošaničkoj ulici, čekaju na prevoz ne mogu koristiti. Slično je i sa autobusima koji iz Sarajeva prolaze kroz Vogošću. Oni ne svraćaju na glavno (polazno) autobusko stajalište u sarajevskoj ulici Sutjeska čime su za vožnju “zakinuti” oni koji na ovom stajalištu čekaju prevoz.
Drugim riječima prinuđeni su čekati pa kad god se autobus ili trolejbus pojavi.
Jedini koji su na dobitku jesu oni koji korite trolejbus jer ne moraju presjedati u druga vozila kako bi stigli do Trga Austrije. No, taj dobitak umanjuje nedovoljan broj vožnji trolejbusa.
Hoće li se stanje poboljšati uvođenjem trolejbuske linije Vogošća-Dobrinja, ostaje da se vidi.
Do tada, sa porastom ljetne temperature raste i pritisak onih koji čekaju na vozila gradskog javnog prevoza.
Hoće li biti adekvatnog lijeka, teško je znati.