Bilo jeto 2006. godine kada je Rizo Lešević iz njenog naselja Krivoglavci, prilikom izvođenja nekih radova oko svoje kuće „naletio“ na vrijedan arheološki lokalitet u okviru kojeg je otkrio mermerni artefakt i druge ostatke koji svjedoče o tadašnjem bitisanju ljudske civilzacije na ovom prostoru.
Rizo Lemešević, mještanin vogošćanskog naselja Krivoglavci ne malo je bio iznenađen kada je 2006.godine, prilikom izvođenja radova na kanalizacionom kolektoru, “udario” na vrijedan arheološki lokalitet koji svjedoči o bitisanju ljudske civilzacije na ovom prostoru više od 2000 godina unazad. Među prvima na ovom loklitetu su se tada našli Enver Imamović, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu koji je sa ekipom studenata i arheolozima Nedimom Mesihovićem i Adnanom Muhtarevićem, predstavnicima Muzeja grada Sarajeva i Melisom Forić, sa Arheološkog instituta akademije nauka došao provjeriti o čemu se ovdje radi.
– U Krivoglavcima našli smo mermerne blokove sa vidljivim natpisima, izvajano kameno stopalo, te druge kamene blokove i ostatke neke vrste crijepa i posuđa, rekao je tada Enver Imamović. Natpis je pisan Latinskim jezikom i onim pismom “Kapitala”, raskošno pismo sa kojim se pisalo samo na velikim, raskošnim, građevinama, u ovom slučaju raskošnoj grobnici. Gdje god smo zakopali nailazili smo na ostatke iz Rimskog doba. Od žitelja Krivoglavaca saznali smo da su i ranije, prilikom gradnje svojih kuća, nailazili na slične kamene blokove i druge ostatke a koje su uziđivali u svoje temelje te ih tako trajno uništavali.
Magistar Salmedin Mesihović, viši asistent na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u svom djelu „Antiqvi homines Bosnae“ štampanom 2011.godine u Sarajevu ustvrdio je da pronađeni kameni blokovi u Krivoglavcima ukazuju na postojanje impozantne rimske građevine, najvjerovatnije mauzoleja ili rimske rustikalne vile.
Po njemu, natpis na kamenim pločama potiče iz drugog ili trećeg stoljeća nove ere i nalazio se na objektu čiji je vlasnik bio Publie Elie Victorin, funkcioner Rimske Ilidže (Aqua S…), a kojeg je sagradio sebi za života, svom sinu Viktorinu Aeliusu i supruzi Ulpiji Galiji. Ova imena su za sada, kako on tvrdi, sigurno, najstarija poznata imena nekih stanovnika koji su živjeli na području Vogošće. Publie Elie Victorin je, po njemu, u trenutku uklesavanja natpisa bio jedan od trojice ili četvorice osoba (tresvir ili kvatuorvir) izabranih na izvršnu funkciju sa petogodišnjim mandatom. On se, najvjerovatnije, nalazio u samom vrhu lokalne upravne strukture.
Sudeći po tome što je Akvis na ovom natpisu u položaju municipija, natpis je, najvjerovatnije, nastao u prvim decenijama nakon Karakaline konstitucije 212. godine nove ere ili sredinom trećeg stoljeća nove ere. Pored ovih imena, navodi Mesihović, spominju se i dvije titule: decurion (vijećnik u upravi) iquinquennales (lokalni cenzor zadužen za javni moral i funkcionisanje lokalnog sistema uprave). Po njemu pronađeni objekat vremenski korespondira sa periodom koji u Rimskom carstvu počinje s vladavinom careva Trajna i Hadrijana, preko dinastije Severa do cara Dioklecijana.
O Rimskom natpisu iz Krivoglavaca kod Vogošće u „Godišnjaku“ Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Knjiga XXXV, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 33) štampanom 2006. godine u Sarajevu pisali su i Veljko Pašvalin i Melisa Forić. Po njima pronađeni fragmenti pripadaju monumentalnoj grobnici tipa mauzoleja. Na to ukazuje i prijedlog rekonstrukcije i prevod teksta natpisa iz Krivoglavaca po prof. dr. sc. Bruni Kuntić-Makvić, a koji glasi:
„Viktorinu, dekurionu municipija Akvisa, sinu prenesretnome koji je živio deset godina, dva mjeseca i četrnaest dana i Ulpiji Galiji, supruzi neusporedivoj Publie Elije Victorin, Akvisa tresvir (ili kvatuorvir) kvinkenalis i edil, sebi za života načini.“
Prema nalazima, kako oni tvrde, grobnica je bila podignuta uz zgradu ili vilu rustiku, imanje nedaleko od R (es) P (ublica) aquarum S… današnje Ilidže ili samo AQ (ae) S…
Rekonstruirana i spojena ploča Publia Elija Victorina smještena je danas u stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.
Općini Vogošća je njenu repliku postavila na kružno toku na Vogošćanskoj petlji, prije mosta preko rijeke Bosne kojim se iz Vogošće ulazi u Krivoglavce. Izgleda da su klesari prije 2000 godina bolje vladali svojim zanatom od današnjih. Replika malo liči na original.
Inače, Vogošća je odvajkada, zbog svojih prirodnih bogatstava, vode, plodnog tla, pogodnih klimatskih uslova, šume i drugog, omogućavala idealne uslove za boravak i življenje ljudi. Brojna arheološka istraživanja nedvosmisleno ukazuju na tragove ljudskog života u ovim krajevima još u neolitskom periodu.
Da je i vogošćanski kraj bio naseljen u Ilirskom periodu upućuju na to nazivi pojedinih njenih dijelova kao što su “Gradac“, “Gradina“… Primjera radi: “Gradac” je naziv visa i zaseoka kilometar iznad današnjeg naselja Vogošća, tačnije u Gornjoj Jošanici, uzvodno sa desne strane Jošaničkog potoka a „Gradina“ naziv jedne njive u istom dijelu Vogošće uzvodno dva kilometra sa lijeve strane ovog potoka. Također, “Gradina” je vis iznad Nebočaja i Divljače iznad Semizovca na padinama Nabožića te na Ptičijoj glavi iznad Svraka na padinama Paljeva.
Arheološka iskopavanja na “Gradini” iznad Svraka koja su vršena 1933. godine potvrdila su postojanje življenja ljudi na ovom prostoru u to doba. Naime, prilikom tih iskopavnja pronađeno je dosta ostataka keramičkih proizvoda te raznih brončanih predmeta od kojih je najpoznatije i najljepše koplje sa istaknutim lovorom (rebrom) u sredini. Naravno, brojni su i drugi pronalasci kao što su ostaci dvopetljaste fibule, nožnog koluta, narukvica i drugih, vrlo vrijednih, predmeta. Ova “Gradina” postojala je na kraju brončanog doba te u mlađem i starijem odsjeku halštatskog doba.