Dragan Primorac po HDZ-ovoj anketi, koja se nije ograničila samo na HDZ-ove birače, već na opću biračku populaciju, stoji bolje i od Anušića.
Miro Gavran ne želi se kandidirati za predsjednika države. Potvrdio nam je to jučer izvor iz HDZ-a blizak Plenkoviću, uz napomenu kako je Gavran tu odluku donio samostalno, ne pod pritiskom bilo kakvih tenzija, no u stranačkim kuloarima istodobno se moglo čuti kako Gavran nije najbolje prošao u anketama kojima je ova stranka proteklih dana testirala raspoloženje birača kada je riječ o potencijalnim predsjedničkim kandidatima.
Izbacivanje iz HDZ-a – minus
Da je HDZ provodio ankete kako bi utvrdio tko bi od potencijalnih kandidata iz stranke i izvan nje mogao parirati aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću dan ranije je pred kamerama potvrdio Plenković, a u stranačkim redovima neslužbeno čujemo kako su testirani potpredsjednici stranke Ivan Anušić i Oleg Butković, HDZ-ov europarlamentarac Davor Ivo Stier te izvanstranački Gavran i Dragan Primorac. Kako piše Večernji.hr, njihovi izvori tvrde kako su po rezultatima ankete odskočili Primorac i Anušić, dok se za ostale pokazalo da ne uživaju rejting kojim bi se dostojno uhvatili u koštac s Milanovićem. S tim da se u stranci govori da Primorac po ovoj anketi, koja se nije ograničila samo na HDZ-ove birače, već na opću biračku populaciju, stoji bolje i od Anušića.
Primorcu bi, međutim, minus mogao biti činjenica da je svojedobno isključen iz stranke zato što se 2009. godine kandidirao protiv Andrije Hebranga koji je bio HDZ-ov predsjednički kandidat, što stranka, pogotovo njezini stariji članovi, teško zaboravlja. Neki od njih zato su nam i jučer ovaj Primorčev potez spominjali kao izdaju stranačkih interesa preko koje HDZ ne bi trebao olako prelaziti, no ne misle tako svi.
Oni iz Primorcu bliskog kruga kao olakotnu okolnost spominju da je Hebrang HDZ-u tada bio alibi kandidat, jer je stranka na čelu s Ivom Sanaderom s tadašnjim predsjednikom Stipom Mesićem imala sporazum o nenapadanju. Da nije bilo tako, tumače ovi izvori, kandidat ne bi bio Hebrang, koji teško može zahvatiti šire od uskog HDZ-ova biračkog bazena, bez čega se predsjednički izbori teško mogu dobiti. Uz to, Primorac nije bio jedini koji se tada kandidirao protivno formalnoj odluci stranke. Učinio je to i Nadan Vidošević, a dio glasova na koje je Hebrang potencijalno mogao računati odnio je i pokojni Milan Bandić, tako da HDZ-ov kandidat praktički nije imao šanse. Ovi izvori ističu i kako je naknadno sudski dokazano da nisu istinite optužbe koje je Hebrang u toj kampanji iznosio protiv Primorca, poput one da je dezertirao u vrijeme Domovinskog rata. Naši sugovornici ističu kako se Primorac početkom 1991. kao dragovoljac priključio obrani Hrvatske zajedno s kolegama iz taekwondo kluba Kocunar, od kojih se šestorica nisu vratila iz rata.
Ono što HDZ tek treba testirati kad je riječ o Primorcu jest bi li on kao predsjednički kandidat bio prihvatljiv i Domovinskom pokretu jer su i Plenković i drugi iz HDZ-a najavili da će za svog predsjedničkog kandidata pokušati dobiti potporu svih koalicijskih partnera. Primorcu skloni očekuju da oko njegove kandidature DP ne bi stvarao nikakve probleme jer, kažu, Primorac s tim ljudima ima korektne odnose već i zbog njegova angažmana oko vukovarskog veleučilišta. Pitanje je, međutim, može li ijedan HDZ-ov kandidat računati na potporu DP-a s obzirom na to da je ta stranka odluku o tome hoće li ići sa svojim ili podržati nekog drugog kandidata odgodila za jesen, a njezin predsjednik Ivan Penava, bez obzira na to što je u međuvremenu potpisao koaliciju s HDZ-om, i dalje ne krije svoju sklonost Zoranu Milanoviću. Penava je vrlo pozitivno o Milanoviću govorio još i prošli vikend, u intervjuu Novom listu, pa je pitanje kako će se Primorac provesti zatraži li HDZ za njega potporu svog koalicijskog partnera.
S druge strane, ukoliko su informacije o spomenutim rezultatima ankete točne, ne bude li išao s Primorcem, jedini logičan izbor predsjedničkog kandidata za HDZ bio bi Ivan Anušić. Potpredsjednik Vlade i ministar obrane u tom je kontekstu često spominjan, no on je u svim izjavama na tu temu nastojao dati do znanja da nema predsjedničkih ambicija. A iz svega što je do sada radio, jednostavno je zaključiti i kako Anušiću doista ne bi bila previše ugodna funkcija koja se u velikoj mjeri svodi na protokolarne događaje, bez prevelikog utjecaja na konkretne politike i bez konkretnog proračuna koji bi omogućio provedbu bilo kakvih politika, što, uostalom, i nije u opisu radnog mjesta predsjednika države. No, pitanje je bi li Anušić imao prostora za odbiti kandidaturu ako mu je Plenković ponudi, u slučaju da se pokaže kako Primorac ne bi mogao dobiti širu podršku u koaliciji. U tom slučaju Anušić bi morao birati između vlastitih afiniteta i odanosti stranci, a HDZ teško prašta kada se pokaže da netko nije spreman raditi za interese stranke i u ključnom ih trenutku staviti ispred vlastitih.
Desna struja
Plus Anušiću bio bi to što bi mu Domovinski pokret teško uskratio podršku jer su odnosi HDZ-ova potpredsjednika s ljudima iz te stranke više nego korektni, s nekima od njih i prijateljski. Minus bi mu, pak, u kampanji mogla predstavljati činjenica da ga javnost doživljava kao desniju struju HDZ-a, što proizlazi i iz njegovih izjava i poteza. Primjerice, najave uvođenja obveznog vojnog roka nisu strane HDZ-ovim biračima, no pitanje je bi li preko njih prešli birači na širem centru, dok je gotovo sigurno da bi na birališta, pogotovo u drugom krugu, izvukla i one s ljevice koji inače nisu pretjerano skloni Zoranu Milanoviću, poput birača stranke Možemo.
U svakom slučaju, nakon anketnih rezultata i povlačenja Mire Gavrana, za kojeg se do jučer govorilo da je gotovo siguran HDZ-ov predsjednički kandidat, stranka je, čini se, po ovom pitanju ponovno na početku.