Vrlo atraktivnog i upečatljivog izgleda, ehinacea je pravo blago svakog vrta. Ime joj potiče od grčke riječi echinos što u prevodu znači jež i odnosi se na cvjetnu glavicu koja poslije cvjetanja izgledom podsjeća na ježa.
Njega i sadnja
Ehinacea se sadi u proljeće ili jesen, na dobro dreniranom tlu koje se potpuno ili djelimično nalazi na suncu. Ehinaceu je moguće uzgojiti i iz sjemena, ali za klijanje zahtjeva hladno, vlažno razdoblje. Sjeme gusto posijte na jesen i lagano ga pokrijte kako ga ptice ne bi pojele. Seme će klijati u proleće, ali valja imati na umu kako će većina biljaka cvjetati tek tokom druge godine od sadnje.
Ehinacea najbolje uspijeva na području koje je potpuno ili djelimično obasjano suncem. Potrebno joj je najmanje četiri sata sunčeve svjetlosti dnevno, prenosi Krstarica.
Veličina biljke zavisi od vrste, pa pre sadnje obavezno provjerite o koji se sorti radi. Ako, na primjer, sadite ehinaceu koja raste do 45 cm visine, između biljaka ostavite toliki razmak. Osim toga, ehinacea ima poprilično duboko korenje pa ne voli presađivanje.
Ehinacea ne zahtjeva velike količine vode, ali ćete morati da zalivate mlade biljka redovno sve dok ne puste korenje. To obično znači zalivanje svakog dana ili svakog drugog dana odmah nakon sadnje, a zatim se zalijeva nekoliko puta nedeljno, onda jednom nedjeljno, pa svaki druge nedelje i uz postepeno smanjivanje zalivanja, odraslu biljku je potrebno zaliti samo u vrijeme ekstremne suše.
Drugu godinu nakon sadnje ehinaceu uopšte ne treba zalivati, osim ako je prošlo osam ili više nedjelja bez kiše. Takođe je ne treba ni dohranjivati.
Karakteristike
Ova višegodišnja biljka spada u porodicu Asteraceae, raste od 60 do 100 cm, a svaka grana završava se raskošnim svetom. Listovi su ovalni, a biljku prekrivaju guste i oštre dlačice. Cvjetovi su uglavnom tamnoljubičaste boje, ehinacea cvjeta od juna do septembra. Miriše veoma lijepo i bogata je nektarom koji pčele jako vole.
Ehinaceu su uzgajali još Indijanci zbog njenih brojnih ljekovitih svojstava. Primjena joj je bila široka, pa su je koristili za brojne bolesti i tegobe poput zubobolje, glavobolje, artritisa, reume, sepse, opekotina, ali i protiv zmijskih ugriza i uboda insekata. U Evropu je stigla u 18. vijeku, a široko se primenjuje u alternativnoj medicini, fitoterapiji i homeopatiji.
Ljekovita svojstva ehinacee
Koristi se stabljika, list, ali i cvijet. Brojnim istraživanjima je dokazano da ehinacea ima antivirusno djelovanje i da pogoduje kod respiratornih infekcija.
Klinička studija je takođe potvrdila je da ehinacea jača oslabljeni imunološki sistem u fazama povećanog stresa ili virusnih infekcija poput gripa i prehlade, a preparati sa ovom biljkom često se koriste kod infekcija mokraćnog sistema, glavobolja, simptoma hroničnog umora, ekcema i alergija.