Grad, poznat po svojim predivnim kanalima, historijskim građevinama i jedinstvenoj arhitekturi, u posljednjih nekoliko desetljeća suočava se s izazovima koji prijete njegovoj opstojnosti. Iako je Venecija tokom svoje duge historije doživjela mnoge izazove, trenutni uslovi čine je vrlo osjetljivom na prijetnje koje dolaze s mora.
Tokom posljednjeg stoljeća, Venecija je potonula za oko 25 centimetara, a razina mora porasla je za gotovo 30 centimetara od 1900. godine. Osim toga, grad je pogođen ubrzanim slijeganjem tla, što dodatno pogoršava situaciju.
Ove promjene predstavljaju ozbiljan problem za grad koji počiva na stotinama drvenih stupova smještenih u laguni, a koji nisu otporni na ove promjene u okolišu. Zbog ovih prijetnji, Venecija se suočava s opasnošću od daljnjeg potapanja, što može imati katastrofalne posljedice za njenu infrastrukturu i kulturno naslijeđe.
Međutim, iako Venecija izgleda kao da je na rubu propasti, neki inženjeri i stručnjaci vjeruju da postoji mogućnost da se grad spasi i očuva za buduće generacije. Jedan od tih stručnjaka je Pietro Teatini, profesor hidrološkog inženjeringa sa Sveučilišta u Padovi, koji je predložio inovativnu metodu podizanja grada za 30 centimetara. Prema njegovom prijedlogu, moguće je podići Veneciju injektiranjem slane vode u duboke podzemne akvifere. Ovaj projekt temelji se na teoriji da bi se voda mogla koristiti za podizanje morskog dna na kojem grad počiva, što bi omogućilo Veneciji da preživi još nekoliko desetljeća, dok se paralelno razvijaju dugoročnija rješenja za očuvanje grada.
Sistemi zaštite od visokih plima, poput MOSE-a, koji je postavljen s ciljem zaštite Venecije od ekstremnih plima, već su testirani i aktivirani nekoliko puta. Međutim, sistem se u prošlosti aktivirao mnogo češće nego što je to bilo planirano, a nivo mora i dalje raste brže nego što se predviđalo. MOSE je trebao biti aktiviran samo u slučaju izuzetno visokih plima, no sistem se pokazao potrebnim mnogo češće, jer su ekstremne plime postale redovnije, izazvane globalnim klimatskim promjenama. Uzimajući u obzir učestalost korištenja MOSE-a, Teatini ističe da je potrebno razmišljati o alternativnim rješenjima problema.
Teatini predlaže injektiranje slane vode u podzemne akvifere kako bi se podiglo tlo na kojem grad počiva. Ova tehnika već je korištena u industriji nafte i plina, gdje se voda koristi za izazivanje promjena u pritisku pod zemljom. Teatini vjeruje da bi podizanje Venecije za 30 centimetara moglo pružiti dovoljno vremena za razvoj dugoročnijih rješenja. Prema njegovoj procjeni, cijeli proces podizanja grada mogao bi trajati oko 50 godina, što bi omogućilo Veneciji da se nosi s prijetnjama koje dolaze s klimatskim promjenama.
Implementacija ovog projekta, koji bi mogao uključivati postavljanje bunara na dubini od 600 do 1.000 metara u krugu od 10 kilometara oko Venecije, zahtijevala bi preciznu kontrolu i regulaciju protoka slane vode. Osim toga, ovaj postupak mora biti izveden s velikim oprezom kako bi se izbjegla bilo kakva destabilizacija tla. Unatoč mogućim rizicima, Teatini vjeruje da bi ovaj pristup mogao pomoći Veneciji da opstane u budućnosti, jer bi omogućio stabilizaciju grada i smanjenje učinaka slijeganja tla.
Iako Teatini smatra da bi ovo moglo biti privremeno rješenje, priznaje da bi bilo potrebno provesti detaljna testiranja i istraživanja prije nego što bi se poduzela masovnija implementacija ovog plana. Testovi bi se proveli na manjim područjima kako bi se osigurala bezbjednost cijelog procesa. Stručnjaci predviđaju da bi cijeli projekat mogao koštati između 30 i 40 miliona eura, što je daleko niže od izvornih troškova MOSE-a, koji su premašili šest milijardi eura.
Uprkos potencijalu ove metode, neki stručnjaci su i dalje skeptični. David Dobson, profesor sa Univerziteta College London, ističe da bi bilo nužno dugoročno pratiti rezultate kako bi se osigurao uspješan ishod. On upozorava na rizik od nepredvidljivih posljedica koje bi mogla imati ubrzana injekcija velike količine vode u podzemlje, uključujući moguću destabilizaciju tla i povećanje seizmičkih aktivnosti.
Osim tehničkih izazova, Venecija se suočava s demografskim i kulturnim problemima. Grad već desetljećima gubi stanovništvo, a broj turista koji godišnje dolazi u Veneciju također doprinosi napetostima u lokalnoj zajednici. Venecija je u velikoj mjeri postala turistička destinacija, što stvara dodatni pritisak na gradsku infrastrukturu. I dok neki predlažu da bi Venecija trebala biti napustena zbog klimatskih promjena, Teatini se protivi toj ideji. On smatra da bi Venecija trebala ostati u svom izvornom okruženju – laguni – i da bi svi napori trebali biti usmjereni na očuvanje njenog jedinstvenog identiteta i kulturne baštine.
U 2025. godini bit će osnovana nova državna agencija, Autorità per la Laguna, koja će nadgledati intervencije u laguni i raditi na planovima za buduće mjere zaštite Venecije. Teatini smatra da bi odgovorni akteri trebali brzo djelovati i donijeti ključne odluke kako bi Venecija mogla preživjeti u ovom novom, klimatski promijenjenom svijetu, navodi se u CNN-ovom tekstu.