Politika

Vaskršnja poslanica patrijarha Porfirija: Čovjek savremene civilizacije život utemeljio na sebi samom, bez Hrista i drugog čovjeka

Sa velikim bolom, doživljavajući tragiku ratnih stradanja, širom sveta, a duboko svesni opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i naše krajeve, kao Crkva ne možemo da uputimo drugačiju poruku od ove: liturgijski način života, jedini je suštinski odgovor na ove probleme.

FOTO: WIKICOMMONS
FOTO: WIKICOMMONS

Poručio je ovo u svojoj vaskršnjoj poslanici arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski Porfirije, prenosi Bosnainfo.

“Ovo važi za sve pa i za nas crkvene ljude, jer niko nije bez greha. Ovaj i ovakav način života, što je najvažnije, doneće nam pobedu nad smrću i život večni, ali i bolje i pravednije društvo. Ovakav način života, međutim, zahteva i spremnost na žrtvu, jer svet još uvek leži u zlu koje će biti prisutno i aktivno sve dok Hristos ponovo ne dođe, ukine zlo i smrt i uspostavi Carstvo Božje. Mi ljudi, pre drugog i slavnog Hristovog dolaska, sami svojim silama, nećemo nikad stvoriti savršeno društvo, tj. Raj na zemlji. Zato snažno pozivamo sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog”, poručio je, između ostalog, patrijarh Porfirije.

Spasenje u liturgiji

Pretačući crkveno, odnosno liturgijsko iskustvo u svakodnevni život, poručuje “ne treba da zaboravimo Svetu Liturgiju kao događaj i učešće u njoj”.

“Živeti podvižnički i hrišćanski bez učešća u Svetoj Liturgiji nije dovoljno da bismo prevazišli smrt i živeli večno. U Liturgiji se susrećemo sa sâmim Vaskrslim Hristom (Lk 24, 30-31) i sjedinjujemo se sa njim i sa svim ljudima koji su se s NJim sjedinili, kao i sa svom stvorenom prirodom, kroz Sveto Pričešće”, navodi u poslanici patrijarh Porfirije.

Događaj Vaskrsenja Hristovog, ističe patrijarh Porfirije, centralni je događaj u celokupnoj istoriji ljudskog roda i ikonomiji “našeg spasenja”.

“On je osnov, temelj i cilj, kako naše vere u Boga, tako i našega spasenja. Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju… uzaludna je propoved naša i uzaludna je vera vaša, kaže sveti apostol Pavle (up. 1Kor 15, 13-14). Svi znamo da su se Gospodnji učenici razbežali i napustili Hrista kad je On bio razapet na krstu i umro. Oni su, naime, očekivali Spasitelja koji je besmrtan i koji će i njih osloboditi smrti. Reči apostola: A mi smo se nadali da je On Spasitelj Izrailja (Lk 24, 21), jasno ovo potvrđuju. Međutim, Hristos je umro i posle tri dana je vaskrsao. Po Vaskrsenju Hristovom, kada se pokazao živ apostolima i onima koji su bili s njima, svi su se ponovo sabrali oko NJega i posvedočili da je On umro i vaskrsao i da je zaista Spasitelj sveta. To svoje svedočanstvo su potvrdili, dajući svoje živote za Hrista”, naglašava, izmeđi ostalog, patrijarh Porfirije.

Vaskrsenje Hristovo, navodi patrijarh, potvrđuje činjenicu da je najveći problem čovjeka i cjelokupne tvorevine smrt.

“Smrt je poslednji, najveći neprijatelj tvorevine, kaže Sveti apostol Pavle (1Kor 15, 26). Svaki čovek, svestan toga ili ne, kao i sva tvorevina, nose u sebi smrt i strah od smrti, ali i težnju da smrt prevaziđu i žive večno”, ističe patrijarh Porfirije.

Bez drugog čovjeka i zajednice

Međutim, uakzuje patrijarh srpski Porfirije čovjek naše savremene civilizacije svoj život je utemeljio na sebi samom, bez Hrista i bez drugog čovjeka.

“Naša savremena civilizacija definisala je čoveka kao misleću individuu koja pristupa životu logički, određujući na osnovu nje i sâmo postojanje i zato ništa od onoga što se ne uklapa u ljudsku logiku ne postoji za savremenog čoveka ili je, u najboljem slučaju, sumnjivo i beskorisno. Otuda je savremeni čovek postao i ateista, jer se Bog i njegovo postojanje ne mogu shvatiti ljudskom logikom. Čovek savremene civilizacije, shvatajući sebe kao individuu, ne potrebuje drugog čoveka i zajednicu s njim da bi postojao, već svojim umom i umnim silama određuje sebe kao postojeću ličnost na osnovu samosvesti, tj. misli o sebi. Izreka filosofa: Mislim, dakle postojim, ovo i potvrđuje. I onda kad savremeni čovek ostvaruje zajednicu sa drugim čovekom, to ne čini kroz lični i fizički kontakt, kako nam to pokazuje Liturgija, već preko interneta i društvenih mreža. Savremeni čovek u drugom čoveku, a samim tim i u Bogu kao drugom, vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće. Otuda je čovek savremene civilizacije počeo da stvara i jednonacionalne države i da se deli od drugih, smatrajući druge nepoželjnim i neprijateljima. Ovakvo shvatanje postojanja je rezultovalo neviđenim katastrofama i izazvalo dva svetska rata sa ogromnim stradanjima. To se nastavlja i u današnje vreme, čega smo svi mi svedoci”, poručio je, između ostalog, u svojoj vaskršnjoj poslanici patrijarh srpski Porfirije.