Smještena između Marindvora i Skenderije, nekadašnja centrala bila je nacionalni spomenik BiH, pod zaštitom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Iako je formalno zaštićena, zgrada je uklonjena zbog opasnosti po prolaznike, uz dozvolu nadležnih institucija.
Od nekada impresivne građevine ostao je samo mali vanjski zid, prekriven džambo plakatima, dok je ostatak lokacije pretvoren u komercijalni parking, koji koristi kompanija The Place. Sudbina lokacije kao kulturno-historijskog prostora ostaje neizvjesna.
Objekat nosi snažnu simboliku – upravo tu je 6. aprila 1945. poginuo Vladimir Perić Valter, komandant pokreta otpora u Sarajevu, braneći električnu centralu od miniranja od strane njemačkih okupatora.
“Sarajevo slobodu mora dočekati osvijetljeno”, bile su Valterove riječi, koje su ušle u legendu, dok je predvodio borbu da grad ne ostane u mraku u noći oslobođenja.
Centralu je 1895. izgradila austrougarska vlast, prema projektu Karla Paržika, uz izvođača Siemens und Halske, i bila je prva takve vrste na Balkanu – omogućivši javnu rasvjetu, rad institucija i prve električne tramvaje u Sarajevu.
Nekadašnje simbolično mjesto otpora, borbe i tehnološkog napretka sada je postalo betonska površina za automobile, bez memorijalnog konteksta. Spomenik Valteru i danas postoji u blizini, ali sama centrala – njeno značenje i historijska uloga – polako nestaju iz svakodnevne svijesti građana.
Da li će Sarajevo ikada vratiti dostojanstvo ovom mjestu i ispuniti obaveze prema svom nacionalnom spomeniku, ostaje da se vidi. Za sada – Valter čeka u tišini, ispod reklama.