Kako su naveli, prije trideset godina Četvrta svjetska konferencija žena u Pekingu obilježila je prekretnicu u ostvarivanju rodne ravnopravnosti. Pekinška deklaracija i Platforma za akciju, usvojene 1995. godine, postavile su sveobuhvatan politički program za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u svijetu koji je i danas relevantan i nastavlja voditi rad Ujedinjenih nacija i njihovih država članica u ovom području.
– Kako se približavamo 30. godišnjici ovog važnog trenutka, ključno je osvrnuti se na postignuti napredak, prepoznati izazove koji su još tu, i obnoviti našu predanost unapređenju prava žena – poručuli su u zajedničkoj kolumni.
Četvrta svjetska konferencija žena razlikovala se od svoje prethodnice, konferencije u Nairobiju koja je održana deset godina ranije, po tome što je bila prva koja se održala nakon završetka podjele svijeta na Istok i Zapad. To nije bio samo jedan događaj, već dio širih međunarodnih napora tokom 1990-ih da se prava žena uključe i adresiraju u raznim područjima prava i razvoja, kao što su Bečka konferencija o ljudskim pravima iz 1992. godine, Međunarodna konferencija o populaciji i razvoju u Kairu 1994. godine i Socijalni samit u Kopenhagenu 1995. godine.
Istovremeno, članstvo u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. godine eksponencijalno je raslo, čineći njen Odbor glavnim forumom za zaštitu ljudskih prava žena.
Kako se navodi u kolumni, Pekinška konferencija bila je značajna ne samo po prekretničkom dokumentu o rodnoj ravnopravnosti, već i po inkluzivnom procesu. Komisija za status žena, uz snažne doprinose civilnog društva i ženskih organizacija, vodila je pripremne radove. Regionalni pripremni sastanci osigurali su da se različite perspektive iz društava širom svijeta pravilno zabilježe i usmjere u rad Svjetske konferencije. Paralelni Forum nevladinih organizacija okupio je desetine hiljada učesnika/ca koji su aktivnim uključivanjem i dnevnim interakcijama sa službenim delegatima dali dodatnu dubinu radu konferencije.
Pekinška deklaracija i Platforma za akciju, kako se ističe u zajedničkoj kolumni, postavljaju vizionarsku mapu puta i strateške ciljeve u 12 ključnih područja, uključujući siromaštvo, obrazovanje, zdravlje, nasilje nad ženama, ekonomsko učešće i zastupljenost žena. Tokom protekla tri desetljeća postignut je značajan napredak, što su istakli postupci praćenja Peking+10 i Peking+20, koji su uspostavili strukturirani i organizirani mehanizam za provedbu putem Regionalnih ekonomskih komisija UN-a. Mnoge države, uključujući Njemačku, razvile su nacionalne planove djelovanja, a njihove vlade redovno izvještavaju o napretku.
Globalno, više djevojčica pohađa školu, sa 90 posto djevojčica upisanih u osnovnu školu. Stope smrtnosti majki smanjile su se za 34 posto, a postoji i veća zastupljenost žena u političkim i ekonomskim sferama, pri čemu žene sada zauzimaju 25 posto parlamentarnih mjesta u svijetu, u odnosu na 11,3 posto u 1995. godini.
– U Bosni i Hercegovini svjedočili smo značajnom napretku u pristupu žena obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. Stopa pismenosti žena porasla je na 97,1 posto, stope smrtnosti majki pale su sa 16 na 6 na 100.000 živorođene djece, a učešće žena u radnoj snazi poraslo je za 10 posto. Žene su sada više prisutne na liderskim pozicijama, a napori za eliminaciju rodno zasnovanog nasilja su se intenzivirali. Rodni mehanizmi, koje vodi Agencija za ravnopravnost spolova BiH, bili su vrlo važni u ovom procesu. Četvrti Gender akcioni plan BiH bio je temeljan za unapređenje rodne ravnopravnosti u BiH. Ovi mehanizmi, zajedno s neumornim naporima ženskih organizacija civilnog društva, doveli su do napretka tokom godina, osiguravajući da rodna ravnopravnost ostane prioritet u politikama i strategijama. UN Women i njemačka vlada ponosne su što su bile stalni partneri u ovim naporima, kroz različite inicijative koje potiču rodnu ravnopravnost i prava žena – piše u kolumni Fitschena i Bishop.
Uprkos tome, kako poručuju, izazovi ostaju. Postoje rastuće tendencije povlačenja nekih postignuća i slabljenja dogovorenih terminologija, što predstavlja stalne izazove napretku koji je postignut od konferencije u Pekingu. Rodno zasnovano nasilje i dalje je raširen problem, te jedna od tri žene u svijetu doživi fizičko ili seksualno nasilje tokom života. U BiH taj broj doseže 45 posto.
Kako se naglašava u kolumni, žene su i dalje nedovoljno zastupljene na vodećim pozicijama, te predstavljaju manje od petine izabranih članova parlamenta na državnom nivou i 11,1 posto ministara u BiH. Ekonomske nejednakosti i dalje postoje; žene u prosjeku zarađuju 23 posto manje od muškaraca u svijetu, a briga o drugima, koja uglavnom pada na žene, ometa njihovo učešće na tržištu rada. Žene u BiH u prosjeku provode šest sati dnevno na neplaćeni rad, u usporedbi sa 3,5 sata koje provode žene u Evropskoj uniji. Ova statistika ističe potrebu za jačim mjerama za zaštitu i osnaživanje žena.
– Razmišljajući o ovim izazovima i ključnim porukama sa konferencije u Pekingu, uključujući one od UNIFEM-a (sada UN Women), BiH i njemačkih delegata, svi se slažemo oko jedne snažne ideje: transformativne snage jedinstva i inkluzivnog upravljanja u postizanju rodne ravnopravnosti i trajnog mira. Godine 1995. delegacije su naglasile potrebu za transformacijom struktura moći, pozvale na solidarnost u obnovi postkonfliktnih društava i podsjetile da je u jedinstvu snaga. Konferencija je također dala riječ velikom broju ministrica i žena na visokim funkcijama iz cijelog svijeta, koje su vodile pregovore, kako je jedan ministar slavno rekao – ‘uzimajući stvari iz ruku muških diplomata’ – i dovodeći do uspješnog usvajanja prekretničke Pekinške deklaracije i Platforme za akciju. Ove poruke su važne i danas za budućnost u kojoj će rodna ravnopravnost biti stvarnost postignuta kroz istinske težnje za mir, jedinstvo i socijalnu koheziju – kaže se u kolumni.
Fitschen i Bishop napominju da, gledajući u budućnost, “moramo graditi dalje na temeljima zamaha od protekla tri desetljeća i nastaviti razvijati međunarodne standarde”. Ciljevi održivog razvoja, posebno Cilj 5 o rodnoj ravnopravnosti, i Agenda UN-a „Žene, mir i sigurnost“ izgradili su ovaj temelj i postavljaju rodnu ravnopravnost u središte održivog razvoja i trajnog mira. Predanost BiH ovim normama, kako navode, ključna je za stvaranje pravednijeg i mirnijeg društva, istovremeno rješavajući sistemske uzroke rodne neravnopravnosti i osiguravajući da sve žene i djevojčice u potpunosti i ravnopravno uživaju svoja prava.
– Obilježavajući 30. godišnjicu Pekinga ove godine ne prisjećamo se samo onoga što se desilo u prošlosti. Ishodi i ciljevi Četvrte svjetske konferencije žena još uvijek su daleko od ostvarenja. Ključna poruka – postizanje rodne ravnopravnosti – jednako je svježa i važna kao i tada. A poziv na akciju koji je upućen iz Pekinga i dalje vrijedi. Trideset godina poslije, vrijeme je da ponovno potvrdimo svoju predanost postizanju tog cilja. Napredak postignut u međuvremenu svjedočanstvo je snage kolektivnog djelovanja. Izazovi koji su pred nama zahtijevaju novi koordinirani napor vlada, civilnog društva i međunarodne zajednice. Agencija UN Women ostaje predana podršci provedbi Pekinške platforme za akciju i Gender akcionog plana BiH i nastavit će raditi sa zainteresiranim stranama u BiH kako bi se unaprijedila prava žena i rodna ravnopravnost. Njemačka vlada, oslanjajući se na svoje iskustvo i predanost od Pekinške konferencije, ponovno potvrđuje svoju predanost tim ciljevima. Zajedno ćemo raditi na ubrzanju napretka u provedbi Pekinške deklaracije, kroz dalekosežne i učinkovite napore – zaključak je kolumne.