Lider SBiH-a Semir Efendić kritikovao je prijedlog koji je došao iz okrilja Naše stranke da sjedište Apelacionog odjeljenja bude, kako je on rekao, “u entitetu koji ne priznaje Sud BiH”.
Sabina Ćudić iz NS-a kazala je da je to jako opasna izjava.
“Taj način razmišljanja vodi do podjele Bosne i Hercegovine. Ako mi tretiramo RS kao odvojenu državu i mjesto koje nema veze s BiH, to je najopasniji narativ u proteklih 20 godina. Ljudi koji kažu da ustanove BiH ne smiju biti u RS-u nisu prijatelji naše zemlje, jer onda ne tretiraju te dijelove BiH kao svoje. Koju poruku šaljemo povratnicima i ljudima koji ne glasaju za SNSD? Nisu SNSD i Milorad Dodik Republika Srpska”, rekla je Ćudić.
Večeras joj je odgovorio Enes Peštek, SBiH-ov delegat u Domu naroda FBiH:
“Izjava Sabine Ćudić kojom se pokušava osporiti legitimna i argumentovana kritika predsjednika Stranke za Bosnu i Hercegovinu, Semira Efendića, duboko je problematična kako s političkog, tako i sa državotvornog aspekta. Posebno je opasna jer dolazi od osobe koja trenutno participira u vlasti na državnom nivou.
Pravno gledano, Sud Bosne i Hercegovine je najviša sudska institucija na nivou države. Da bi njegov rad bio nezavisan, siguran i efikasan, mora djelovati u okruženju koje poštuje pravni poredak Bosne i Hercegovine. Postavljati apelaciono odjeljenje tog Suda u entitetu koji svojom trenutnom političkom vlašću negira njegov legitimitet, predstavlja pravni apsurd i sigurnosni rizik.
U pravnim sistemima stabilnih država, institucije se ne sele na mjesta gdje im se dovodi u pitanje postojanje. Naprotiv, učvršćuju se na terenu gdje imaju podršku ustava, zakona i javnosti.
Institucionalno gledano, ovo pitanje ne govori samo o geografiji, već o suštini. Aktuelno političko rukovodstvo Republike Srpske, kroz djelovanje svojih lidera, već godinama vodi proces sistematskog razgrađivanja institucija Bosne i Hercegovine, od nepriznavanja državnog tužilaštva, preko napada na Ustavni sud, do donošenja zakona koji derogiraju dejtonski okvir. U tom kontekstu, smještanje apelacionog odjeljenja u RS-u nije simbol zajedništva, to je simbol kapitulacije pred ucjenom. To je politička poruka Sabine Čudić da se negiranje države može nagraditi koncesijama.
Historijski gledano, Bosna i Hercegovina je preživjela agresiju i genocid upravo zbog ljudi koji su vjerovali u državu, u institucije i u istinu. Danas, kad se pokušava nametnuti narativ da ‘institucije BiH trebaju biti ravnomjerno prisutne’ i tamo gdje se ta država negira, jeste historijski revizionizam i moralno poniženje. To nije izgradnja države, to je izgradnja lažne slike multietničnosti.
Semir Efendić, za razliku od mnogih koji pričaju o državi samo pred kamerama, pokazuje principijelnost, jasnoću i dosljednost. On ne vodi politiku podjela, već politiku očuvanja suvereniteta BiH. Ne bori se protiv entiteta, već protiv politike koja iz entiteta udara na državu. Ne prihvata da se institucije države ‘ravnomjerno’ raspoređuju po geografiji, dok se istovremeno po duhu i suštini negiraju. Njegova borba nije protiv građana, već protiv politike negacije, i to je temeljna razlika između iskrene državnotvornosti i populističkog balansiranja.
Sabina Ćudić i njena stranka, kao dio vlasti, imaju odgovornost da brane institucije, a ne da traže načine da se dodvore strukturama koje te iste institucije ruše. U politici, nije sve “zajedništvo”. Postoje i crvene linije. I ako ih Sabina Ćudić ne zna povući, država će ih povući sama, po cijenu svoga opstanka.
Bosna i Hercegovina nije entitet. Nije kompromis. Nije usluga. Nije zbir entiteta, već država svih njenih građana. I upravo zato ne smijemo šutjeti kad se pokušava pod krinkom ‘ravnoteže’ obesmisliti njen suverenitet”, poručio je Peštek.