Svijet

Univerzitet osuđen zbog ignorisanja studenta: Tražio pomoć sedmicama prije nego je sebi oduzeo život

Univerzitet je osuđen zbog višestrukih “propuštenih prilika i neuspjeha” u reagiranju na studentske vapaje za pomoć, sedmicama prije nego što je sebi jedan student oduzeo život tokom izolacije.

FOTO:  RUPERT ARMSTRONG EVANS
FOTO: RUPERT ARMSTRONG EVANS

Harry Armstrong Evans, 21, student treće godine fizike i astrofizike na Univerzitetu Exeter, umro je u junu 2021. od gušenja u svom domu u Launcestonu, Cornwall.

Pao je na nekim od ispita i borio se sa izolacijom tokom karantina zbog Covid-19. Pomoćnik vještaka Cornwall-a Guy Davies rekao je da postoji “potpuno odsustvo ličnog angažmana” sa univerziteta prema gospodinu Armstrongu Evansu i da je postojao “katalog propuštenih prilika zajedno sa sistemskim kvarovima”., piše Mirror. Harry se obratio svom mentoru i službi za dobrobit Univerziteta Exeter kako bi opisao svoje opadanje mentalnog zdravlja i sve veću izolaciju tokom karantine, što je, kako je rekao, uticalo na njegove ispite.

Sud je čuo kako je ovaj “vapaj u pomoć” ignorisan, nakon što nije doveo do bilo kakvog direktnog angažmana između univerziteta i studenta ili njegovih roditelja, prenosi Tuzlanski.ba. “Ovaj sud je saslušao dokaze o užasnim posljedicama akademskih pritisaka na studente i potrebi da univerziteti obezbjede sigurnosnu mrežu za svoje studente”, rekao je gospodin Davies. „To bi trebalo uključivati ​​usluge socijalne skrbi i kapacitet da se proaktivno odgovori na zabrinutosti.”

U Harryjevom slučaju sigurnosna mreža nije djelovala da bi ga zaštitila. Zabrinutost su u nekoliko navrata iskazali i Harry i njegovi roditelji. “Konkretno, nije bilo angažmana s Harryjevom porodicom. Zaista, njegovi roditelji su saznali o razmjerima njegovog neuspjeha na ispitu tek nakon njegove smrti. Dalje smatram da je Harryjeva smrt nastala zbog akutne krize mentalnog zdravlja kojoj je prethodio katalog propuštenih prilika, zajedno sa sistemskim kvarovima, što je zajedno dovelo do izostanka proaktivnih rezultata što je značilo da Harry nije mogao dobiti podršku.”

Gospodin Davies je rekao da će pisati izvještaj o sprečavanju budućih smrtnih slučajeva na univerzitetu naglašavajući njegovu zabrinutost u vezi sa obukom osoblja za prevenciju samoubistava, da li je sistem upravljanja slučajevima u službi za dobrobit “prikladan za svrhu” i razmatranje mogućnosti pružanja mobilnih brojeva ličnih tutora za studenti.

Pročitajte još

Govoreći nakon što je vještak zabilježio zaključak o samoubistvu, roditelji studenta pozvali su na “Harijev zakon” kako bi univerzitetima dao zakonsku obavezu brige o studentima. “Harry je bio lijepa, ljubazna, inteligentna i nježna duša. Nikada ni sa kim nije imao unakrsnu riječ“, rekli su. “Bio je naš ponos i naša radost, a njegova smrt je utoliko tragičnija jer se mogla u potpunosti izbjeći. Cornwall Coroner’s Court je čuo da su rezultati ispita gospodina Armstronga Evansa bili dobri u prve dvije godine, ali da su do treće godine “padali sa ivice litice”.

Do maja je slao e-poštu svom mentoru i službi za dobrobit o svojim opcijama za odlaganje ljetnih ispita i ponovno polaganje drugih, ali su rekli da u onome što im je rekao nema ničega što su opisali kao “crvenu zastavu”. Njegov lični mentor, profesor Metju Brauning, rekao je da ga univerzitetska politika sprečava da razgovara o svojoj dobrobiti sa roditeljima, ali vještak je rekao da je došlo do “nerazumijevanja” ove politike i da je predvidio “izuzetne okolnosti”. Gospođa Armstrong Evans tri puta pokušala da kontaktira službu za dobrobit, ali joj se niko nije javio zbog kvarova IT sistema. “U ovoj fazi je trebalo razmotriti obavještavanje Harryjevih roditelja o stepenu njegovog neuspjeha na ispitu, kako bi se u potpunosti mobilizirala Harryjeva mreža podrške”, rekao je gospodin Davies.

Gospodin Davies je rekao da je e-mail učenika od 28. maja zahtijevao “dalju i hitnu istragu telefonom ili lično sa Harryjem” i zbog prethodnih zabrinutosti za zaštitu “trebalo je podijeliti informacije s roditeljima” o njegovoj akademskoj situaciji. “Taj e-mail je bio poziv za pomoć od Harryja i zahtijevao je proaktivan odgovor odjela za dobrobit, a odgovor je bio potreban osim slanja niza e-poruka Harryju u kojima su ga pozivali da popuni online formular”, rekao je. “Niko sa Univerziteta Exeter nije došao do Harryja. Bilo je potpuno odsustvo ličnog angažmana.”

Prihvati notifikacije