Dok je jedan teturao dalje, drugi je stao da obavi nuždu na rubu pločnika. Odjednom mu je nož zaboden duboko u desnu stranu vrata. Pao je na travu. Nekoliko trenutaka kasnije, drugog ruskog vojnika, pijanog i nesvjesnog, snašla je ista sudbina.
“Odmah sam završio s prvim, a zatim sam sustigao drugog i ubio ga na mjestu”, rekao je za CNN Archie, pripadnik ukrajinskog pokreta otpora. Kaže da je djelovao instinktivno. “Vidio sam orke u uniformama i pomislio, zašto ne. Nije bilo ljudi, ni svjetla i iskoristio sam priliku”, dodaje Archie, koristeći pogrdni izraz za Ruse.
“Nekoliko dana osjećao sam se loše, onda sam shvatio da su oni neprijatelji koji su zauzeli moj dom”
Ovaj 20-godišnjak majstor je mješovitih borilačkih vještina, spretan i oštrih refleksa. Uvijek je nosio nož za samoodbranu, ali nikad nikoga nije ubio. CNN ga naziva njegovim ratnim nadimkom kako bi zaštitio njegov identitet.
“Adrenalin je odigrao svoju ulogu. Nisam imao straha, ni vremena za razmišljanje. Prvih nekoliko dana osjećao sam se jako loše, ali onda shvatio sam da su oni moji neprijatelji. Došli su u moj dom da mi ga oduzmu”, objašnjava Archie.
Archiejev opis događaja potvrdili su ukrajinski vojni i obavještajni izvori koji su komunicirali s njim i drugim partizanima. Bio je jedan od mnogih boraca otpora u Hersonu, gradu od 290.000 ljudi prije invazije, koji je Rusija osvojila, ali nije mogla slomiti.
Ljudi u Hersonu jasno su stavili do znanja što misle ubrzo nakon što je Rusija preuzela grad 2. marta, izlazeći na glavni trg na svakodnevne proteste i noseći plavo-žutu ukrajinsku zastavu.
Međutim, kao prvi veliki grad i jedino regionalno središte koje su ruske trupe uspjele zauzeti od početka invazije, Herson je bio važan simbol za Moskvu. Neslaganje se nije moglo tolerisati.
Protestanti su dočekani suzavcem i pucnjima, organizatori i odvažniji stanovnici uhapšeni su i mučeni. Kad mirne demonstracije nisu uspjele, ljudi u Hersonu okrenuli su se otporu, a obični građani poput Archieja počeli su sami djelovati. “Nisam bio jedini u Hersonu. Bilo je puno mudrih partizana. Najmanje 10 Rusa je ubijeno svake noći”, kaže Archie.
U početku su to bile samostalne operacije, a potom su se stanovnici počeli su se organizirati u grupe, koordinirajući svoje akcije s ukrajinskom vojskom i obavještajnim službama izvan grada. “S prijateljem sam se vozio po gradu, tražeći okupljanja ruskih vojnika. Otkrivali smo njihove patrolne rute, a zatim dali sve informacije momcima na prvoj liniji”, govori Archie za CNN.
Uhapšen u maju, ali pušten nakon devet dana
Ruski vojnici nisu bili jedine mete napada. Nekoliko vladinih zvaničnika, koje je postavila Moskva, također se našlo na udaru tokom osam mjeseci ruske okupacije. Njihova lica bila su na plakatima postavljenim po cijelom gradu, obećavajući odmazdu za njihovu saradnju s Kremljom. Ovaj psihološki rat trajao je tokom cijele okupacije.
Mnoga od tih obećanja su održana, pri čemu su neki od zvaničnika ubijeni vatrenim oružjem, a drugi dignuti u zrak u svojim automobilima. Ovakve incidente proruske lokalne vlasti opisivale su kao “terorističke napade”.
Archieja su okupacijske vlasti uhapsile 9. maja nakon što je prisustvovao paradi povodom Dana pobjede, kojom se slavila pobjeda Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu, noseći žuto-plavu traku na majici.
Odveden je u lokalni istražni zatvor koji je preuzela ruska Federalna sigurnosna služba (FSB) i koristila ga za mučenje ukrajinskih vojnika, obavještajaca i partizana.
“Tukli su me, mučili strujom, udarali nogama i palicama. Ne mogu reći da su me izgladnjivali, ali nisu mi davali mnogo jesti. Ništa dobrog nije se tamo dogodilo”, prisjeća se Archie.
Imao je sreću da bude pušten nakon devet dana i nakon što je bio prisiljen snimiti video u kojem kaže da je pristao sarađivati s ruskim okupatorima. Njegov iskaz o onome što se tamo dogodilo potvrdili su ukrajinski vojni izvori i drugi zatvorenici. Ali mnogi drugi nikada se nisu vratili iz zatvora.
Tajni snimci ruskih skladišta
Ihor (29), koji je od CNN-a zatražio da mu ne otkriva prezime radi njegove zaštite, također je zatvoren u toj ustanovi: “Ovdje su me držali 11 dana i cijelo to vrijeme čuo sam vrisku iz podruma. Ljude su mučili, tukli su ih motkama po rukama i nogama, čak su ih spajali na akumulatore i mučili vodom”.
Ihor je uhvaćen u prijevozu oružja i kaže da je srećom samo pretučen: “Došao sam kasnije. Prije toga su ljudi tamo bili premlaćivani na smrt. Kao dobrodošlicu, dobio sam elektrošokerom u noge. Jedan me je pitao zašto sam priveden, a druga dvojica su me počela udarati u rebra”.
Ihor je tokom zatvora uspio sakriti da je pripadnik hersonskog otpora i da transport oružja nije bio jedino čime se bavio. Ihor kaže da je također dostavljao obavještajne podatke ukrajinskoj vojsci, što bi mu donijelo daleko brutalniju kaznu.
“Kad bismo nešto pronašli, snimili bismo fotografiju ili video i to poslali ukrajinskim snagama i onda bi oni odlučili hoće li to gađati”, objašnjava Ihor.
Među koordinatama koje je prenio ukrajinskoj vojsci bilo je skladište u Hersonu: “Ruska vojska je ovdje držala između 20 i 30 vozila, bili su to oklopni kamioni, oklopni transporteri i nešto ruskih vojnika”.
Ruske snage su iz skladišta odnijele sve što je vrijedilo, ali na zgradi su i dalje vidljivi tragovi napada. Veći dio krova se urušio, zidovi su oštećeni, a razbijeno staklo još uvijek prekriva veći dio poda. Ihor je koristio aplikaciju za razmjenu poruka Telegram kako bi prenio lokaciju zgrade svom vojnom kontaktu. Poslao je i video koji je tajno snimio.
“Upalio sam kameru, uperio je u zgradu i onda sam samo hodao i razgovarao telefonom dok je kamera snimala. Nakon toga sam obrisao video, jer da su me negdje zaustavili i provjerili moje snimke i slike, bilo bi pitanja”, objašnjava Ihor. Informaciju je poslao sredinom septembra, a samo dan kasnije objekt je gađalo ukrajinska artiljerija.
“Bilo je opasno. Da su me uhvatili da snimam, vjerojatno živ ne bih izašao”
SAD i NATO smatraju da je Kremlj, kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, očekivao da će njene snage biti dočekane kao spasitelji. Stvarnost nije opravdala očekivanja, ne samo na teritorijima s kojih je ruska vojska bila potisnuta, već i u područjima koja je uspjela zauzeti.
Napad na skladište u kojem je sudjelovao Ihor jedan je od mnogih koje su omogućili ukrajinski partizani unutar Hersona, radeći neumorno i prijeteći da poremete ruske aktivnosti u gradu.
Osam mjeseci nakon što ga je okupirala Rusija, Herson je ponovno u ukrajinskim rukama, a ruska vojska bila je prisiljena povući se sa zapadne obale rijeke Dnjipro.
No, uprkos tome što je ovdje postigla pobjedu, Ukrajina se i dalje suočava s gotovo svakodnevnim teškim raketnim napadima po cijeloj zemlji, dok ruske snage nastavljaju napadati na istoku.
Ihor, otac tromjesečne kćerke, kaže da je imao sreće što nije uhvaćen: “Nije bilo teško, ali je bilo opasno. Da su me uhvatili kako snimam tako nešto, priveli bi me i vjerovatno mi ne bi dopustili da izađem živ”, piše Index.hr.